XI. opća kongregacija Sinode o Euharistiji

(10. listopada 2005. – RV) Posvetiti jednu sinodu Istočnim Crkvama – prijedlog je kardinala Lubomyra Husara, predsjednika Ukrajinske biskupske konferencije, koji je izložio danas, na početku XI. opće kongregacije Sinode o Euharistiji, održane u nazočnosti pape Benedikta XVI. U 22 izlaganja sinodnih otaca, posebice su bile istaknute teme vezane za vidik misionarstva, inkulturacije i ekumenizma, a nije se moglo izbjeći ni dramatično stanje nakon potresa u Pakistanu. Slučajno je po protokolu baš nadbiskup Karachija, Evarist Pinto, otvorio današnje radove, te spontano izrazio zabrinutost zbog onoga što u ovim trenutcima proživljava njegova zemlja. Osvrnuvši se potom na malenu pakistansku crkvenu stvarnost – milijun i tri stotine tisuća katolika u zemlji u kojoj 98% stanovništva čine muslimani – nadbiskup Pinto je uveo u jednu od glavnih tema današnjih radova – evangelizaciju i inkulturaciju u onim područjima u kojima Krist nije poznat. Na svijetu ima oko 5 milijarda ljudi koji o Njemu ne znaju ništa, i koji, dakle, ne mogu pristupiti Euharistiji – podatak je koji je iznio kardinal Crescenzio Sepe, pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda. Kardinal je pritom pozvao nazočne da euharistijski nauk prikažu u njegovoj cjelovitoj istini, kako bi se izbjegla opasnost – kako je primijetio – od kulturnih modâ koje relativiziraju ono što se tiče Krista, a tako i Euharistije. Što se pak tiče evangelizacije u Africi, neki su sinodni otci istaknuli žurnu potrebu inkulturacije temeljene na teološkome studiju i katehetskim nacrtima prilagođenima stvarnosti kontinenta. Afrika, koja će biti u središtu sljedeće Sinode koju je papa Benedikt XVI. već sazvao, sadrži brojne tisućgodišnje kulture i tradicije, koje traže uvijek nove oblike liturgijskoga izraza. Mi ne možemo ponuditi mnogo što se tiče sakralne arhitekture, poput europskih katedralâ, ili divnih umjetničkih djelâ, ali ono što imamo to s radošću darujemo: našu glazbu i ritam koji izražavamo pokretima tijela, a sve na Božju slavu – napomenuo je nadbiskup Onaiyekan, predsjednik Simpozija biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara. U Indiji je pak nužno oživjeti liturgiju koja je ponekad monotona i neosobna – primijetio je nadbiskup Oswald Gracias. Govoreći nadalje o kršćanskome odgoju - koji je istaknut i kao prepreka širenju sekti - sinodni su otci posebice naglasili euharistijsko klanjanje. Kardinal Tomko je pak dao kratki prikaz Međunarodnih euharistijskih kongresa, nastalih u Francuskoj prije više od stotinu godina, upozorivši pritom na ulogu euharistijskih kongresa, za koje je kazao da su prava prigoda za duhovnu obnovu. Nadbiskup Barija, Francesco Cacucci, osvrnuvši se na talijanski Nacionalni euharistijski kongres održan prije nekoliko mjeseci, predložio je tjedni susret u zajednici, na kojemu bi se svećenici i animatori pripremali za nedjeljnu liturgiju. Govoreći o ekumenizmu, ukrajinski kardinal Husar je spomenuo točke slaganja, što se tiče Euharistije, između katolika i pravoslavnih, te potaknuo na koncelebriranje i promicanje sinode posvećene Istočnim Crkvama. Isusovački je poglavar, otac Kolvenbach, također istaknuo još jedan 'most' u ekumenskome dijalogu; riječ je o trenutku posvete euharistijskoga kruha tijekom svete Mise, koje se ne događa – kako je kazao – u određenome trenutku, odnosno tijekom formule posvete, već u sakramentalno vrijeme koje je šire i koje može sjediniti Crkve dvaju plućnih krila, a ne odvojiti ih.
Kardinal Jozef Tomko, koji je bio glavni tajnik Sinode od 1979. do 1985. godine, u subotu popodne, 8. listopada, održao je prvi prigodni govor za 40. obljetnicu njezinoga ustanovljenja. Nastala je iz plodnoga tla Drugoga vatikanskog sabora, zahvaljujući osjetljivosti pape Pavla VI., koji je prihvatio ideju saborskih otaca o osnivanju stalnoga biskupska vijeća koje bi u upravljanju općom Crkvom podupiralo Papu i Rimsku kuriju. Otvarajući posljednje zasjedanje Drugoga vatikanskog sabora, Pavao VI. je 15. rujna 1965. godine pismom 'Apostolica Sollicitudo' ustanovio Biskupsku sinodu. Svrha joj je bila povezati čvršćim vezama jedinstvo Pape i biskupa, a papa Ivan Pavao II. je produbio njezinu teološku dimenziju; tijekom vremena se učvrstila njezina autonomija, porastao autoritet i kolegijalitet. Ustanovljenjem Biskupske sinode Papino prvenstvo vrjednuje episkopat i kolegijalitet, a samim tim se vrjednuje primacijalna uloga u korist cijele Crkve. Mađarski kardinal Peter Erdö istaknuo je pravnu narav Biskupske sinode, kojoj sadašnji Kodeks Kanonskoga prava posvećuje jedno cijelo poglavlje. Prije svega, jasno je da ona služi kako bi se veliki problemi crkvenoga života i svijeta raspravljali na mjestu gdje svi imaju mogućnost iznijeti vlastito mišljenje i upoznati mišljenje drugih. Četrdesetogodišnje iskustvo nadalje pokazuje kako je Sinoda koristan instrument koji je veoma puno doprinio jačanju crkvenoga zajedništva i unaprjeđenju pastoralne službe, iako, po pravu, ne predstavlja cijeli biskupski zbor. Premda se obilježavanju obljetnice nije htjelo dati trijumfalistički izgled, ipak se nije propustilo istaknuti plodove posebnih sinodnih skupština održanih u raznim dijelovima svijeta.
Na primjedbu kako je Sinoda oblik Crkve, otac Cantalamessa je kazao kako ona predstavlja kršćansku kolegijalnu tradiciju, odnosno ono što su bili apostoli s Petrom na čelu u prvoj Crkvi. Sinoda je skupština biskupa koju saziva i kojoj predsjeda Sveti Otac u upravljanju općom Crkvom. Upravo je to ono što se događa u Katoličkoj Crkvi, dok je Sinoda za Istočne Crkve ono što je za nas Sveti Otac, to jest vrhovno tijelo koje odlučuje politiku o pitanjima neke partikularne mjesne Crkve, odnosno nacionalne Crkve. Na upit kako se kršćani trebaju odnositi prema Sinodi, otac Cantalamessa je rekao kako trebaju moliti Duha Svetoga za one koji vjeruju i odlučuju o pitanjima vjere. Pomoć Duha Svetoga je bitna, jer će odluke sinodnih otaca toliko utjecati na život Crkve koliko budu izraz Duha Svetoga. Treba moliti za biskupe da se prepuste vođenju Duha Svetoga – kazao je otac Cantalamessa.
Nakon talijanskoga, engleskoga i španjolskoga izdanja, Papinsko vijeće 'Justitia et Pax' objavilo je francusko izdanje Kompendija socijalnog nauka Crkve. Tijekom radova Sinode, kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća 'Justitia et Pax' predstavio je francusko izdanje sinodnim ocima, koji su ga popratili gromkim aplauzom. Kardinal je prvi primjerak tog izdanja dao Svetome Ocu. Pastoralni su djelatnici i studijski centri s nestrpljenjem očekivali izdanje ne samo u Francuskoj nego i u cijelom francuskom govornom području.