Donosimo radosnu poruku za cijelo čovječanstvo, prema neizrecivoj Kristovoj Objavi:
Bog je Otac svih ljudi – riječi su koje je papa Pavao VI. izgovorio prije 40 godina,
4. listopada 1965. godine, u Staklenoj palači Organizacije ujedinjenih naroda u New
Yorku. Bio je prvi papa koji je govorio u Ujedinjenim narodima, a glasovit je i njegov
apel za mir: "Pustite da oružje ispadne iz vaših ruku … nikada više rata, nikada više
rata!" Papa Pavao VI. je, pred predstavnicima 116 zemalja, govor započeo riječima:
"vaš sam brat". Potom je objasnio kako ima malenu, gotovo simboličnu vlast, toliku
kolika mu je potrebna za vršenje svojega duhovnog poslanja, te kako bi onima s kojima
razgovara zajamčio da je neovisan od svih vlasti ovoga svijeta. Ona nema nikakvu moć,
a ni ambicija natjecati se s drugim državama, ima jedino želju nesebično, ponizno
i s ljubavlju služiti narodima. Donosim radosnu poruku za cijelo čovječanstvo, koju
trebam predati svakome od vas – kazao je tada papa Pavao VI., te dodao kako tu poruku
kršćani nose u srcu već dvadeset stoljeća. Papa je nadalje izrazio poštovanje prema
ulozi Organizacije ujedinjenih naroda istaknuvši da ona postoji kako bi sjedinila
nacije, te pobratimila ne samo neke, već sve narode. Neka nijedan član vaše zajednice
ne bude iznad drugoga. To je pravilo jednakosti. Ne može se biti braćom, ako nema
poniznosti. Ponos izaziva napetosti i bitke za prestiž, nadmoć i samoljublje, odnosno,
on uništava bratstvo – upozorio je Pavao VI. Uputivši potom svoj glasoviti apel za
mir: Nikada više rata! Mir treba voditi sudbinu narodâ i čitavoga čovječanstva!, Pavao
VI. je upozorio kako je glavni put prema miru razoružanje. Ako želite biti braća,
pustite da oružje ispadne iz vaših ruku – istaknuo je. Učinimo da naš glas postane
glas siromašnih, razbaštinjenih, onih koji trpe, koji čeznu za pravdom, dostojanstvom
života, slobodom, blagostanjem i napretkom – kazao je Pavao VI., ali i upozorio da
valja priskrbiti onoliko kruha koliko je potrebno za stol čitavoga čovječanstva, a
ne podupirati umjetni nadzor rađanja, kako bi se smanjio broj sudionika na gozbi života.
Sadašnji trenutak zahtijeva trenutak sabranosti, razmišljanja, gotovo molitve. Valja
razmisliti o našemu zajedničkom podrijetlu, našoj povijesti i zajedničkoj sudbini.
Nikada kao danas, u vrijeme velikoga ljudskog napretka, nije bio toliko nužan apel
moralnoj savjesti čovjeka! Opasnost ne proizlazi iz napretka, ni iz znanosti; oni,
ako se dobro koriste, mogu, štoviše, riješiti brojne teške probleme koji muče čovječanstvo.
Prava se opasnost nalazi u čovjeku, gospodaru sve moćnijih sprava. Suvremena se civilizacija
treba održavati na duhovnim načelima, koji ju podupiru, prosvjetljuju i potiču, a
oni se temelje na vjeri u Boga – naglasio je Pavao VI. u glasovitome govoru u Organizaciji
ujedinjenih naroda.