Nove odredbe o obredima beatifikacije i kanonizacije
(29. rujna 2005. – RV) Zbor za proglašenje svetihobjavio je nove odredbe o
obredima beatifikacije i kanonizacije u kojima se prije svega pojašnjava da će kanonizaciju,
po kojoj se kanonizirana osoba štuje u čitavoj Crkvi, predvoditi Sveti Otac, dok će
beatifikaciju, koja je isto tako papinski čin, predvoditi predstavnik Svetoga Oca,
a on će, u pravilu, biti pročelnik Zbora za proglašenje svetih. Što se tiče obreda
beatifikacije, on će se održavati u biskupiji koja je pokrenula kauzu za proglašenje
novoga blaženika, ili u nekom drugom prikladnom mjestu. U priopćenju koje su potpisali
kardinal José Saraiva Martins, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, te nadbiskup
Edward Nowak, tajnik te vatikanske ustanove, stoji također kako će se na zahtjev biskupâ
i onih koji rade na kauzi, a uz mišljenje Državnoga tajništva, obred beatifikacije
moći održati u Rimu. U svakom slučaju, on će se održavati u okviru euharistijskoga
slavlja, osim ako će zbog posebnih liturgijskih razloga biti bolje da se on održi
tijekom Službe Riječi i Časoslova. Kardinal José Saraiva Martins, pročelnik
Zbora za proglašenje svetih, u knjizi objavljenoj pod naslovom 'Kako se postaje svetac'
otkriva anegdote i zanimljivosti procesa beatifikacije i kanonizacije. Knjiga je predstavljena
na Patrističkome institutu Augustinianum, a cilj joj je upoznati širu javnost s teškim
zadatkom Zbora koji Svetome Ocu predstavlja kandidate za stjecanje časti oltara. Kardinal
Martins kazao je za naš radio kako je svetost živjeti u punini vazmeno otajstvo: smrt
i uskrsnuće; Veliki Petak i Uskrs. Dakle, ne samo patnju, jer ona nema nikakvoga smisla
bez uskrsnuća. Krist je umro da uskrsne. To su dva susljedna koraka vazmenoga otajstva.
Moramo živjeti ova dva gledišta: smrt, patnju, kalvariju i radost uskrsnuća. To nisu
dvije različite stvarnosti, vazmeno je otajstvo jedinstveno. Na upit je li potrebna
kanonizacija da netko postane svet, kardinal je odgovorio kako kanonizacija tako i
beatifikacija predlažu čovjeku uzor svetosti na koju su svi pozvani. Čovjeku su u
ovome području potrebni uzori kao što je to i u drugim područjima. Stoga je Crkva
obvezna kršćanima nuditi uzore, a kako bi to napravila potrebna je kanonizacija u
autentičnome smislu, to jest pastoralnome: uzori se predstavljaju da ih slijedimo.
Govoreći o svetosti kazao je pak kako je svetost jedna, ali se očituje u različitim
životnim kontekstima. Tako, iako je jedna, ona se očituje pod različitim obilježjima,
ovisno o osobi koja ju želi postići. Osvrnuvši se na svoj posao, rekao je kako on
zahtijeva kritički smisao i veliku odgovornost, jer je riječ o veoma važnim stvarima
za život Crkve. To nas obvezuje da radimo znanstveno i ozbiljno. Svet će postati onaj
tko se prema dokumentima takvim očituje – kazao je kardinal Martins.