Iustitia et pax HBK o haškom sudu

Na Skupštini europskih komisija Pravda i mir koja se od 23. do 25. rujna održava u Lisabonu, Komisiju Pravda i mir Hrvatske biskupske konferencije predstavljaju njezin tajnik dr. Željko Tanjić i član mr. Gordan Črpić, koji se svojim izlaganjem posebno osvrću na rad Haškoga suda i slučaj odbjegloga generala Ante Gotovine. Ukazuju na to da je Haški sud osnovan za zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije te da je načelno, u nizu uvjeravanja i tumačenja predstavnika Suda i pobornika suda, naznačeno je da će se sud baviti individualnom krivnjom pojedinaca i da nacionalna pripadnost neće biti kriterij koji će utjecati na sud. Članovi Komisije Iustitia et pax HBK upozoravaju da je praksa toga suda pokazala nekoliko bitnih odstupanja od te premise i to u raznim smjerovima. Ta odstupanja, smatraju, nisu samo važna za Hrvatsku i za zemlje nastale raspadom Jugoslavije, već i za Europu u cjelini, jer otvaraju neka veoma bitna i teška pitanja koja si suvremena Europa mora posvijestiti i prema njima se odrediti. Što se tiče Hrvatske, navode da je velika frustracija za Hrvate bila kada su shvatili da se u Europskoj zajednici naroda ne želi jasno naznačiti tko je agresor, a tko je žrtva. Kao drugu dimenziju problema ljudskih prava vezano uz Haag ističu pitanje generala Ante Gotovine. Ukazuju na činjenicu da se cijela država ucjenjuje "lovom" na haškog bjegunca, premda prema mnogim izjavama stranih Vlada general nije na teritoriju Republike Hrvatske. Upozoravaju da je činjenica da jedna europska institucija praktički drži cijeli narod taocem neprihvatljiva i, s aspekta ljudskih prava, neodrživa. Hrvatski predstavnici upozoravaju i da je, premda je u radu suda naznačeno da nacionalno pitanje neće biti važno u njegovu radu, ispalo kako je ono ključna činjenica, te je nacionalna pripadnost ustvari osnovni preduvjet pristupa sudu. Sud je, naime, osnovan za ratne zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije. Nije osnovan za Hrvate, Slovence, Srbe, Bošnjake, Albance, Makedonce, Crnogorce. Prema njima, i pripadnici drugih nacija bili su uključeni u sukob i zločine na ovim prostorima, ali njima se ne sudi i ne može ih se ni načelno optužiti za mogući zločin, odnosno provesti istraga protiv njih po istim kriterijima po kojima se sudi pripadnicima navedenih nacija. Upozoravaju da je ideja da snage koje čuvaju mir ili zapadne vojske i političari ne mogu počiniti zločin jednako deplasirana kao i ideja da vojska koja se brani ne može počiniti zločin. Predstavnici Komisije Pravda i mir HBK ukazuju i da se u Hagu mogu naći samo pripadnici određenih nacija kojima se sudi i sude im pripadnici nacija kojih pripadnici ne mogu biti podvrgnuti istome sudu. Pri tome upozoravaju da je točka do koje je došla suvremena europska praksa vrlo opasna: pripadnici jedne nacije (nacija) sude pripadnicima druge nacije (nacija), a da pri tome na istom sudištu, po istim kriterijima za iste zločine pripadnici nacija koje sude ne mogu biti privedeni i ni načelno saslušani i po zakonu procesuirani. Hrvatski predstavnici naglašavaju da je važno upozoriti Europu danas da promisli o praksi koju primjenjuje, upravo u slučaju Haga, jer negativne posljedice dvostrukih kriterija zasnovanih na ovakvoj osnovi neće pogoditi samo male narode i države nastale na prostoru bivše Jugoslavije, već će pogoditi čitavu Europu. Predstavnici naše Komisije Iustitia et pax svojim izlaganjem prikazuju i situaciju katolika u Hrvatskoj, kojih prema posljednjem popisu stanovništva ima 87,83%. Za razumijevanje ljudskih prava, pravednosti i mogućnosti za izgradnju mira na našim prostorima ističu složenost odnosa manjina i većine. Naime, manjina i većina nisu u Hrvatskoj bili u odnosu koji se razvio na Zapadu i koji je tamo samorazumljiv, da većina ima društvenu i političku moć i odgovornost koja uključuje i promociju i brigu oko prava manjine. Situacija u Hrvatskoj bila je upravo suprotna. Hrvati katoličke vjeroispovijesti, premda apsolutna većina pučanstva, nisu bili u poziciji javnog oblikovanja vlastitih stavova, a niti društvenih i političkih okvira djelovanja, već su glavni nositelji i promicatelji određenih stvarnosti bile različite manjine: nacionalne i ideološke. Pri tome upozoravaju da na Zapadu nije jasan taj obrnuti odnos manjine i većine i da je to prouzročilo cijeli niz pogrešnih političkih odluka koje su Miloševiću omogućili da povede rat i koje su, između ostaloga, i uzrokovale tragedije poput Vukovara u Hrvatskoj i Srebrenice u Bosni i Hercegovini.