Crkva i društvo

Indijski Vrhovni sud odgodio je raspravu o pravima dalit-kršćana. Sudska rasprava je odgođena, jer je Državni odvjetnik zatražio više vremena za proučavanje toga pitanja. Više od 18 milijuna dalit-kršćana u Indiji, stoji u priopćenju koje je skupina kršćana, inače građanska stranka u sporu, uputila tiskovnoj agenciji, kako su iznenađeni najavom odgode procesa, tim više što je riječ o postizanju zakonskih prava koja uživaju dalit-obraćenici na hinduizam i budizam. Predsjednički dekret iz 1950. godine, naime, određuje za dalit hinduiste, sikhe ili budiste kvote u obrazovanju i javnoj upravi, a te povlastice nije predvidio za dalit-kršćane i muslimane. Nakon odgađanja rasprave, kršćanski su uglednici uputili peticiju Vladi, u kojoj zahtijevaju žurno stavljanje na dnevni red kongresa razmatranje njihovoga pravnog položaja. Veoma smo razočarani što je rasprava odgođena, i možemo samo tražiti od Vlade da žurno razmotri slučaj, izjavio je Vincent Michael Concessao, nadbiskup Delhija, u intervjuu za agenciju AsiaNews, te pojasnio kako je spomenuta odredba pogrješna jer krši pravo jednakosti koje Ustav jamči u 14. članku. Osim toga, biskupska konferencija je pozvala članove Parlamenta da pomognu Crkvi u važnim pitanjima, a vjernike da se mole i šalju peticije Vladi tražeći pravdu za dalit-kršćane.
"Napulj je grad u kojem su u porastu siromaštvo, raslojavanje i nesigurnost u bolje sutra, i sve je više ljudi stavljeno na rub društva, ili je isključeno iz njega; to osjećam svakodnevno kroz brojne zahtjeve za pomoć", riječi su kardinala Giordana, napuljskoga nadbiskupa, na završnom slavlju Gospe Karmelske. Nije to samo upozorenje nego i apel kako se grad ne bi prepustio siromaštvu i nesigurnosti. Izlaz iz ovoga stanja je moguć, ne možemo se predati malodušnosti, jer neumorna ljubav prema gradu ustraje u vjerovanju u uvjete koji će ga učiniti gostoljubivim i sigurnim za sve. Kardinal je uputio poziv vjernicima da se zauzmu kako se nitko ne bi osjetio stranac; da ne zaborave bolesne, stare, one na rubu društva, nezaposlene ili one koji imaju nesiguran posao. Zato je, po mišljenju kardinala Giordana, u trenutcima krize potrebno izgraditi novu društvenu svijest s dodatnom odgovornošću, snalažljivošću, hrabrošću, kreativnošću. U toj je situaciji najvažnija suradnja: raditi zajedno, upustiti se u plodonosne rasprave, dati maha mjerodavnosti, strogoći, te istinskoj politici koja djeluje za opće dobro.
Na tisuće djece u Kongu optuženo je da su nositelji nesreće i zbog toga su udaljeni iz obitelji – objavio je Pokret za opismenjivanje, u suradnji s misionarima Bijelim ocima. Razne humanitarne organizacije za zaštitu prava djece udružile su se s misionarima u spašavanju te nedužne djece. Život na rubu društva tragično je stanje djece koju smatraju prenositeljima uroka i nesreće. Otac Daniele Lattuada izjavio je za naš radio kako je riječ o djeci koja su raznim metodama, poput svojevrsnih egzorcizama ili vračarskih rituala, ponekad i fizičkim torturama, prisiljena napustiti obitelj te živjeti od krađe ili, u slučaju ženske djece, od prostitucije. Teško je raditi s tom djecom – dodao je otac Danijele – jer su naučili biti u skupinama i živjeti bez pravila. Možemo govoriti već o drugome naraštaju, uzevši u obzir djevojčice koje su porodile djecu na ulici na kojoj s njima i žive. U samoj Kinshasi ima oko 30 tisuća malodobnika koji žive na ulici. Joseph Kukulù je posvjedočio kako je njegova sestra otjerala od kuće jedno od svoje šestero djece, jer su ga smatrali uzrokom svih obiteljskih nedaća, te da ne zna gdje je, a želio bi ga spasiti.
Nakon četiri mjeseca lutanja po šumama i močvarama Sudana, više od pet tisuća izbjeglica vratilo se u svoj kraj, na jug Sudana, priopćila je Međunarodna organizacija za migracije u Ženevi. Odluka o povratku donesena je nakon što je u okviru mirovnoga sporazuma, kojim je završio 21-godišnji sukob, nad tim područjem nadzor preuzeo Pokret za oslobađanje Sudana. Tijekom toga dugog putovanja rođeno je 33 djece dok su preminule 43 osobe. Povratak je, naime, trebao trajati 30 dana, ali su snažne kiše otežale njihovo kretanje. Bill Lorenz, predstavnik Međunarodne organizacije za migracije, koji je pratio povratnike na njihovom putu, kazao je kako su presretni, jer će poslije toliko godina moći vidjeti svoje najmilije.