U propovijedi na 274. hodočašću vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj u nedjelju
11. rujna, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u prigodnoj homiliji između
ostaloga osvrnuo se i na rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, rekavši tom prigodom
kako su neki željeli i samu riječ "caritas", a osobito instituciju, obaviti zadahom
nepodnošljive krivnje, a da su drugi dokazivali da je izgubljeno povjerenje, prijetili
statistikama i javnim mnijenjem. "A mi? Poznajemo svoju krhkost. Najbolje je nama
znana vlastita nesavršenost. Vjerujemo u Božju pomoć kad priznajemo svoje slabosti
i nastojimo ih ispraviti", rekao je kardinal Bozanić, dodavši da kao Crkva zajednički
dišemo s pomoću ljubavi u kojoj je rođeno toliko nadahnjujućega dobra u okviru Caritasa.
Bilo bi loše, zaboravili bismo disati, ako naš nadbiskupijski Caritas, kao i naši
župni Caritasi ne bi bili oživljavani dahom Božjega Duha. Taj dah - bez obzira na
popularnost - mora biti osjetljiv u tkivu Crkve i društva, jer danas je popularnost
očito negdje drugdje usmjerena. Ona ne uzima u obzir žrtvovanje i izgaranje za druge
ljude, jer evanđelje se nikada nije krojilo po mjeri takve popularnosti. Dah ljubavi
nemjerljiv je. Njemu pripada oznaka da želi biti prisutan "uvijek i posvuda po nama
vjernicima", poručio je kardinal Bozanić, zapitavši se može li se onda izgubiti povjerenje,
ako je mjera duh ljubavi?