Kršćani mogu dati veliki prinos izgradnji Europe, ali se trebaju, međusobno sjedinjeni,
ujediniti s ljudima dobre volje, i tako odbaciti pokušaje onih koji vjeru žele svesti
na privatni čin – poruka je nadbiskupa Lajola, tajnika Državnoga tajništva za odnose
s državama, s međunarodne konferencije o ulozi Crkve i kršćana u budućnosti Europe,
koja je ovih dana održana u Krakovu. Bilo bi to političko krivotvorenje – kazao
je nadbiskup Lajolo – ako bi Europa htjela svesti Crkvu i kršćane na unutarnje čovječje
iskustvo, na privatni čin, beznačajan za javno djelovanje političke zajednice. U sadašnjoj
Europskoj uniji od 456 milijuna stanovnika njih 368 milijuna su kršćani, a od toga
ima 262 milijuna katolika. Kršćani su većina, ali samo na papiru – primjećuje nadbiskup
– jer nisu u istoj mjeri zastupljeni u političkim tijelima, medijima i javnome mnijenju,
kao ni u kulturnim institucijama. Ponekad su jedva prihvaćeni, ako ih suvremena sekularistička
kultura potpuno ne odbaci kao politički nekorektne. Nadalje – istaknuo je nadbiskup
– politička važnost kršćana, posebice katolika, ne može se u europskom sklopu zanemariti
zbog laičnosti političke zajednice. Kršćanstvo je doprinijelo i nastavlja davati na
svim područjima: od društvenoga do kulturnoga i umjetničkoga, od školstva do obitelji,
od bolnica do zbrinjavanja siromaha. Kršćanstvo je jedini istinski ujedinjujući čimbenik
različitosti europskih zemalja, koje se razlikuju po narodnosti, jeziku i kulturi.
Unatoč tim različitostima, posvuda susrećemo istovjetno poimanje čovjekove naravi,
dostojanstva i njegove sudbine; iz kršćanskoga su poimanja potekla temeljna načela
suvremene države: jednakost, sloboda i zajedništvo. Zbog svega toga – kazao je nadalje
nadbiskup – Crkva poziva Europu na veću društveno-političku povezanost, ali i na disanje
s oba pluća, čuvajući identitet svakoga pojedinog naroda. Da je Europa posvetila dužnu
pozornost ovom temeljnom zahtjevu i osjetljivosti pojedinih naroda, možda ne bi doživjela
odbacivanje Ustava, koji je potpisan 29. listopada 2004. godine u Rimu. Nadbiskup
Lajolo je, između ostaloga podsjetio na Papinu homiliju izgovorenu na Misi za izbor
Pape, u kojoj je, tada kardinal Ratzinger, upozorio na diktaturu relativizma koji
ništa ne priznaje sigurnim. Možda se ni na jednom drugom kontinentu kao u Europi
– istaknuo je nadbiskup – ne nastoji toliko učvrstiti nepovjerenje u čovjekove mogućnosti,
odnosno isticati da čovjek ne može dokučiti apsolutnu istinu. Stoga se, poimajući
biće na taj način, relativizira pojam naravi, a načelo dostojanstva ljudske osobe
postaje bezvrijednim, te se u kritičnim trenutcima dovodi u opasnost smisao ljudskoga
života. Crkva je, naprotiv, kao što je uvijek bila, istinska pobornica zdravoga razuma;
sposobna, ne samo dosegnuti matematičku istinu, ili onu prirodnih znanosti, nego i
posljednje istine o čovjeku. Nadbiskup od kršćana zahtijeva tri odlike: sposobnost,
ponosnu poniznost zbog vlastite vjere i poduzetnost. Treba znati izići na otvoreno
– kazao je nadbiskup – i ne uzmicati pred uobičajenim optužbama poput fundamentalizma,
klerikalizma, fideizma i sličnih, koje nam dolaze upravo od onih koji su zaraženi
ekstremizmima. Kršćani ne trebaju trpjeti osjećaj manje vrijednosti; ako se drugi
hvale svojim prinosom prosvjetiteljstvu, kršćani znaju da su sinovi svjetla i dana;
ako se oni pozivaju na snagu razuma, kršćani su spremni raspravljati na temelju valjanih
argumenata u svjetlu samoga razuma, ali znaju da postoje i razlozi srca koje razum
ne poznaje. Ako su drugi ponosni zbog radikalizma, kršćani znaju da ni jedan radikalizam
nije usporediv s evanđeoskom potpunošću. Nužan je ponizan ponos – istaknuo je
nadbiskup Lajolo – jer naše blago je u krhkoj posudi i prenosivo je samo u poniznosti.
I zbog toga Petar, potičući na iznošenje razloga naše nade, dodaje neka se to čini
s poniznošću i ljubavlju, dakle, kroz iskreni dijalog. Na koncu, nadbiskup je Lajolo
pozvao kršćane na zalaganje, čak i u politici, u širenju evanđeoske poruke: kršćani
ne mogu prozivati nedosljednost izabranih, ako oni kao izbornici nisu dosljedni u
izboru. U pluralističkom društvu s mnoštvom ideologija, kršćani trebaju poznavati
i ujediniti vlastite snage, i ujediniti se s ljudima dobre volje u ostvarenju Europe
dostojne duhovnoga bogatstva koje su nam ostavili naši oci, Europe kakvu su sanjali
veliki ljudi dvadesetoga stoljeća – zaključio je nadbiskup Lajolo.