Pastoralno pismo kardinala Tettamanzija

Svi smo odgovorni za brojne oblike ravnodušnosti, odbacivanje i neaktivnost kad je riječ o politici. Još više nas se tiče žurnost da brojni talenti, darovi i bogatstvo koje Gospodin dijeli u izobilju svima, budu stavljeni na raspolaganje zajedničkoga dobra – stoji u pastoralnome pismu milanskoga nadbiskupa kardinala Tettamanzija. Njegove su riječi jasan poziv na prihvaćanje zahtjevnoga izazova kako bismo vjeru živjeli u stvarnosti svakidašnjice uranjajući u svijet, a da pri tome ne izgubimo kršćansku izvornost i identitet. Pri tome trebamo biti svjesni razdvojenosti, čak i raskida između Evanđelja i kulturâ koji obilježava suvremeno društvo, u kojemu čovjek, sit samoga sebe, živi kao da Bog ne postoji. Kardinal poziva sve, poglavito laike, da se aktiviraju u svim oblicima društvenoga života: od onoga osjećajnoga do radnoga, kao i u političkom životu, ali da to ne bude borba za vlast nego nesebično, velikodušno i besplatno služenje, u radosti i poniznosti, uz evanđeosku naklonost prema ljudima i svijetu. Osim toga poziva vjernike i župe, obitelji, crkvene i katoličke pokrete na zaokret, pa čak i ako je bolan, kako bi se ostvarilo nešto novo, izvorno, na granici s revolucionarnim, pozivajući svakoga pojedinca da se iskreno ispita o svojoj ulozi i zadaćama. Ovo pastoralno pismo zaključuje trogodišnji pastoralni hod, tijekom kojega smo razmišljali o ispovijedanju vjere, slavljenju vjere i sada o življenju vjere: ova tri gledišta vjere neodvojiva su od kršćanskoga identiteta – stoji u pismu milanskoga nadbiskupa.