Na međunarodnome filmskom festivalu u Veneciji dva međusobno različita
filma odvažno i pošteno pristupaju temama našega doba i svijeta: moć informacije,
novinarska profesionalna etika, sloboda te uvjeravajuća snaga televizijskoga ekrana.
George Clooney je u filmu, naslovljenome 'Laku noć i sretno', čiji je on redatelj,
prikazao život novinara Murrowa u vrijeme makartizma, odnosno poslijeratnoga razdoblja
kada se u Americi nadziralo sve oblike društvenoga i kulturnoga života. Poznati novinar
je svršavao svoje televizijske informativne emisije upravo tom rečenicom koju je Clooney
uzeo za naslov filma. U tom je razdoblju bilo malo novinara poput Murrowa, koji su
se usudili govoriti o strahu koji je prožimao svijet informacija i prijetio slobodi
izražavanja. Clooney se vješto poslužio sukobom novinara Murrowa i McCarthyja kako
bi upozorio na problem uporabe obavijesnih sredstava. Televizija, ako se pravilno
rabi, može biti izvor uljudbe, obrazovanja i istinite informacije, inače postaje sredstvo
sterilnih prijevara, propovjedaonica svakodnevne obmane i sustavnoga lošeg odgoja.
S istom odvažnošću, Rashid Masharawi, palestinski redatelj, na ironičan način ali
pun poštovanja, govori o drami palestinskih izbjeglica. Radnja filma odvija se među
palestinskim izbjeglicama u Jordanu, Siriji i Libanonu. Redatelj filma, preko svoga
drugoga ja, posjećuje izbjegličke logore želeći otkriti glumce za buduće kazalište
u Gazi. Budući glumci su pozvani odglumiti situaciju čekanja. U komičnosti se pojedinih
situacija otkriva drama onoga tko stvarno očekuje povratak kući i obitelji. Iščekivanje
jednoga naroda nehotično postaje i redateljevo, koji shvaća što znači napustiti vlastitu
zemlju i zaboraviti svoju povijest. U stvari, riječ je o inteligentnom, strastvenom
i iskrenom filmu o neriješenim dramama našega vremena.