2005-08-30 17:58:43

Meksički biskupi uskoro u pohodu 'ad Limina'


Papa Benedikt XVI. susrest će se 1. rujna s prvom skupinom meksičkih biskupa, u prigodi njihova pohoda 'ad Limina'. Posljednji su put bili u Rimu 1994. godine, kada ih je primio Ivan Pavao II., koji je pet puta pohodio tu latinskoameričku zemlju, i čiji prvi posjet, 1979. godine ostaje neizbrisiv. Tom je prigodom, u Puebli, papa Wojtyła upravio snažne govore koji su usmjerili lokalnu Crkvu tijekom nadolazećih godina, i dali joj nužni poticaj kako bi isplivala iz ograničenosti naslijeđene iz prošlosti. Vjera u Krista meksičkoga pučanstva stara je kao i evangelizacija koja je uslijedila nakon velikih otkrića u XVI. stoljeću, ali povijest odnosa između države i Crkve, počevši od XIX. stoljeća, govori o više od stotinu godina tragedija, progona i mučenika, koji su simbolično odjeknuli i naših dana, kada je 2000. godine Ivan Pavao II. kanonizirao neke od onih koji su u tom krvavome razdoblju izgubili život. Prva je važna godina 1821., kada je Meksiko postao neovisan od Španjolske. Već su u tom trenutku revolucionarni liberali nastojali na sve načine izbjeći utjecaj Crkve na zemlju. Sukob 1917. godine postaje formalan i nepopravljiv – Meksiko sastavlja Ustav nakon čega počinje niz zloporaba: redovnice, svećenici i sjemeništarci ostaju bez građanskih prava, a katolici općenito nemaju pravo na slobodu poučavanja i tiska. Reakcija na jaram, koji je postavila vlast, prelazi u nasilje, te se 1926. godine mladež, radnici i studenti udružuju pretvarajući pobunu u tragični sukob, koji je Pija XI. potaknuo da se u enciklici 'Iniquis afflictisque' osvrne na "zastrašujuće stanje" meksičkih katolika. Tri godine poslije, Vlada i Sveta Stolica postižu dogovor, ali se u međuvremenu broje žrtve, također u redovima Crkve, koja je primorana živjeti samo od naklonosti vlasti, ali bez pravnih jamstava. Pola stoljeća poslije, stajalište Ivana Pavla II., koji je bio izabran samo nekoliko mjeseci prije, potaknulo je meksičke biskupe, okupljene u Puebli, na obnavljanje II. vatikanskog sabora i, općenito, na poticanje poslanja kršćana u svijetu. Nakon više desetljeća patnje, za Crkvu u Meksiku je tako došao trenutak da digne glas o društvenim problemima u zemlji, koju tišti teška gospodarska i financijska kriza. To je bio početak, koji je, 1991. godine, ustavnom reformom, doveo državu i Crkvu, do obrata i do priznavanja Crkvi onih pravâ koja su joj bila nijekana više od 100 godina. Veća sloboda djelovanja, iako s ograničenjima, dopustila je, i još uvijek dopušta Crkvi u Meksiku da se založi posebice u područjima višestoljetnoga društvenog i osobnog siromaštva. Kriza obitelji, te svijeta mladih i doseljenika, glavna su pitanja prema kojima je lokalna Crkva usmjerila svoje pastoralne nacrte. Osim toga, u Meksiku, sa svojih 97 milijuna stanovnika – od kojih 90% čine katolici – primijećen je porast vjerske ravnodušnosti, što se odražava u padu broja zvanja i snažnome prozelitizmu vjerskih sekti, što je pojava zajednička cijeloj Latinskoj Americi. Trgovina drogom pak, i njezine posljedice u društvu, navele su meksičke biskupe da tom problemu posvete posljednji pastoralni dokument.







All the contents on this site are copyrighted ©.