Papa o euharistijskome otajstvu na Svjetskome danu mladeži U Koelnu

Kako bi se svijet promijenio Euharistiju valja staviti u središte života; u tom velikom otajstvu sudjelujemo u uzbudljivome susretu s neshvatljivom veličinom Boga koji se toliko ponizio da se za naše spasenje dao kao hrana na oltaru. U srcima još uvijek odjekuju ove riječi pape Benedikta XVI. koje je izgovorio tijekom proslave Svjetskoga dana mladeži u Kölnu. U Kristu umrlome i uskrslome nalazi se put za čovjeka koji traži smisao vlastitoga života. To traženje sve ljude dovodi do iščekivanja, u njihovim srcima, neke promjene, preobrazbe svijeta. Međutim, kako bi se to dogodilo – naglasio je Papa – Euharistija treba postati središte našega života. To je taj središnji čin preobrazbe koji jedini može doista obnoviti svijet: nasilje se preobražava u ljubav, te stoga i smrt u život – kazao je Sveti Otac te pojasnio kako je, zbog toga što taj čin pretvara smrt u ljubav, smrt kao takva već iz svoje nutrine nadvladana, u njoj je već nazočno uskrsnuće. Smrt je, moglo bi se reći, duboko ranjena, tako da ona više ne može imati posljednju riječ – kazao je Papa te okoristivši se prizorom iz života istaknuo kako je to poput cijepanja atoma u najdubljoj dubini postojanja – pobjeda ljubavi nad mržnjom, pobjeda ljubavi nad smrću. Samo ta najdublja eksplozija dobra koje pobjeđuje zlo može potom izazvati lanac promjena koje malo pomalo preoblikuje svijet. Sve ostale promjene su površne i ne spašavaju – upozorio je Sveti Otac. Treba se, dakle, prepustiti i ući u taj postupak preobrazbe, kako Bog ne bi više bio izvan, već u nama, a mi u Njemu. Kako bi to protumačio, Papa je objasnio pravo značenje klanjanja. Grčka riječ proskynesis označava čin poniznosti, priznavanje Boga kao našim istinskim mjerilom, čije načelo slijedimo. Ona znači da sloboda ne znači izvlačiti užitke iz života, i smatrati se potpuno neovisnima, već ravnati se prema mjeri istine i dobra, kako bismo na taj način mi sami postali istiniti i dobri. Taj je čin nužan, iako se naša čežnja za slobodom u prvome trenutku tome odupire. Njoj se možemo potpuno posvetiti tek na drugome koraku koji otvara Posljednja večera – kazao je Papa, a potom objasnio i latinsku riječ za klanjanje, koja glasi ad-oratio, odnosno dodir usta o usta, poljubac, zagrljaj, i u konačnici ljubav. Poniznost postaje sjedinjenje, jer onaj kojemu se pokoravamo jest Ljubav. Tako podčinjenost dobiva smisao, jer nam ne nameće nešto strano, već nas oslobađa u odnosu na najdublju istinu našega bića – kazao je Sveti Otac. U Euharistiji klanjanje tako postaje jedinstvo: svi jedemo od jednoga kruha – kazao je papa Benedikt XVI. – ali, to znači da među sobom postajemo jedno. Međutim, to se treba izraziti u životu. Treba se pokazati u sposobnosti praštanja. To se treba očitovati u osjetljivosti za potrebe drugih, u zalaganju za druge, za onoga koji je blizu, kao i za onoga koji je izvana daleko, ali nas se uvijek tiče izbliza. Postoje danas oblici dragovoljstva, uzori uzajamnoga služenja, koji su žurno potrebni našemu društvu – upozorio je Sveti Otac. Ne smijemo, primjerice prepustiti starije osobe njihovoj samoći, ne smijemo prolaziti kraj onih koji trpe. Ako razmišljamo i živimo na temelju zajedništva s Kristom, oči nam se otvaraju. Tada se nećemo više prilagoditi životarenju, zabrinuti samo za sebe, već ćemo vidjeti gdje smo i na koji način potrebni – napomenuo je Sveti Otac. Tajna svetosti jest prijateljstvo s Kristom i prianjanje Njegovoj volji. Što bolje poznaješ Isusa, to te više privlači njegovo otajstvo, što Ga više susrećeš, to si više potaknut da Ga potražiš – istaknuo je Papa. U tom živom susretu s Isusom nalazi se prava radost.