Jedan od događaja na Svjetskome danu mladeži, koji je pobudio snažne emocije, bio
je Križni put, koji je sinoć održan u Kölnu, gdje je bio nazočan i Križ Svjetskih
dana mladeži, te u Bonnu i Düsseldorfu. Križni put u okviru ovih susreta ima već 22
godine dugu tradiciju. Od 1993. godine, naime, u Denveru, uvijek je jedna večer bila
posvećena pobožnosti Križnoga puta. Dijete drugačije od drugih, jedinorođeni sin Božji
koji se odrekao svoje slave te sišao na zemlju kako bi umro na Križu – u svojoj poruci
za Svjetski dan mladeži u Kölnu, Ivan Pavao II. jednostavnom je djelotvornošću opisao
zemaljsku parabolu Isusa, koji se Mudracima učinio siromašan, pa ipak izvanredan.
Mladi okupljeni sinoć u Kölnu, još su jednom shvatili kako Križni put sadrži primjer
ljudskih i duhovnih stvarnosti bez kojih, ne samo smrt na Križu, već i sam kršćanski
život, ne bi bili potpuno shvatljivi u svojemu bogatstvu. Gledali smo svoj život kroz
svjetlo Kristovih patnji, i dok smo ga promatrali, vidjeli smo da je Krist nazočan
u našem životu – ovim je riječima jedan od biskupâ koji je vodio obred, pozdravio
mlade, koji su pak mogli ustvrditi kako su sami Dani mladeži, s hodočašćem Križa,
u stvari postaje Križnoga puta koji prolazi njihovim zemljama i njihovim srcima, noseći
urezanu u drvetu, već 21 godinu, poruku koju im je povjerio Ivan Pavao II.: "Pronosite
ga svijetom kao znak ljubavi Gospodina Isusa prema čovječanstvu, i naviještajte svima
da se spasenje i otkupljenje nalaze jedino u Križu Krista umrloga i uskrsloga".