Uz liturgijska čitanja 19. nedjelje kroz godinu razmišlja Don Jenko Bulić:Poštovani
vjernici, na početku smo mjeseca kolovoza i ljeto dostiže svoj vrhunac, mnoštvo ljudi
je na godišnjem odmoru, naše plaže su prepune kupača sa svih strana svijeta, ljudi
se bezbrižno kupaju kako bi se barem malo rashladili na plus tridestpet i više! Nažalost,
taj mir često prekidaju tužne vijesti o utapljanjima bilo u moru bilo u rijekama i
to djece. Svi znamo što znači oluja na moru, što znači naći se u po život opasnoj
situaciji koja često završava tragično. Puno puta se naše koče i ribarice ne vrate
s cijelonoćnog ribarenja, negdje ih proguta nevrijeme i otvoreno more. U današnjem
evanđelju upravo nailazimo na sličan događaj Isusovih učenika. Njihova se lađa našla
usred oluje. Nije se mogla pomaknuti naprijed jer je puhao protivni vjetar. Usred
takvog straha i nevremena apostoli trebaju Isusa, trebaju njegovu blizinu, njegovu
zaštitu i sigurnost, ali Njega nema, barem im se tako činilo, kad odjednom Isus se
pojavljuje i to na čudesan način, hoda po vodi. Apostoli su silno iznenadjeni, štoviše,
prestrašeni. No, strah je bio jači od njih da su pomislili da je utvara, da je zlo!
Jer kada se nalazimo u teškim situacijama ne vidimo svjetlo ni život nego nas tjeskoba,
strah, tama i beznađe sve više obuzimaju! I tako je u životu kako apostola tako i
našem, nakon lijepih iskustava Božje blizine, poslije čudesnih utjeha i ohrabrenja
nastaju oluje, počmu vjetrovi, da, život je trajna borba. Isus se obraća riječima
ohrabrenja: Hrabro samo! Ja sam, ne bojte se! Isus uvijek tako postupa s ljudima,
On ohrabruje, štoviše nudi samoga sebe. Potrebno je shvatiti i neprestano imati na
umu da je Isus iznad svih naših kušnji i napasti, On je iznad oluje i valova. Istinski
vjernik lako će osjetiti da je Isus tu, da nismo sami, napušteni i sami sebi prepušteni.
To je tada u nama jače od svih drugih negativnih prisutnosti, od svih utvara, privida
i neke čudne, strane, nepoznate sile. Potrebno je uvijek u svakoj situaciji, bilo
ugodnoj ili neugodnoj Boga nositi u svom srcu, tada ćemo snagom vjere osjetiti Božju
blizinu a strahu neće biti mjesta. I u ovom događaju apostol Petar pokazuje svoj temperament,
narav, ali i svoju veliku ljubav prema Isusu kojeg je u svoj svoj slabosti i strahu
zatajio, ali i opet i prepoznao kao Krista, Pomazanika i Mesiju, kojem je triput od
srca rekao da ga ljubi, više nego drugi! Petar je poželio doći bliže Isusu i biti
prvi do Njega, i Gospodin mu je to omogućio. Vidimo Petrovu ljubav, ali i nestrplivost.
Hrabro je zakoračio u vodu i počeo je hodati po valovima gledajući Isusa, svoj cilj.
Onog trenutka kada je pažnju više usmjerio na valovlje, počeo je tonuti. Često nam
se događa u životu, posebno kad nam je teško, da gubimo vjeru i pouzdanje u Isusovu
ljubav u dobrotu, vjera nam više nije oslonac. S Isusom je moguće prebroditi sve situacije,
zato je potrebno ostati okrenut prema Isusu i ne dopustiti da nas bure i oluje pljuskaju
jer tada gubimo usmjerenje, a time i snagu i sigurnost. Krist nas stalno pohađa iskustvom
sakramenta Euharistije koju posebno želimo naglasiti u ovoj Crkvenoj godini njoj posvećenoj.
Križ i kušnja, patnja i bol, nesigurnost i neizvjestnost, situacije su u kojima nas
Krist ne želi ostaviti same, tada nam posebno želi darovati svjetlo svoga Duha kako
bismo očima vjere razotkrili njegovu blagoslovnu prisutnost, jer Isus nije utvara,
on je stvarnost koja nas okružuje. Ponekad Isus dopušta da budemo kušani kako bismo
rasli u vjeri i poslužili dobru. Mnoge ljude su različite tragedije i strahote privukle
Bogu, jer su osjetili Njegovu ruku koja ih je izbavila iz dubine ponora i vratila
im vjeru u Božju svemoć i ljubav. Isus i danas kao i onda ulazi u lađu života, smiruje
more i oluju te donosi mir. Gje je Isus tu je mir, mir u srcu, mir u savijesti, mir
u obitelji, u svakodnevnim situacijama. Gdje Isusa nema tu je nemir, tu je zlo, tu
je utvara, privid! Zato dragi prijatelji, ovih dana dok ste na odmoru, moru, kupanju
ne zaboravite na Isusa, na Njegovu prisutnost, ne zaboravimo da s Isusovom pomoću
hodamo iznad svega što ugrožava naše živote. S Njegovom pomoću nadvladavamo sve strahove
i tjeskobe. I dok se ovih dana odmaramo nemamo se pravo odmarari od Isusa, od Njegove
blizine, jer upravo ljeti je možda naša lađa krhkiija i slabija. Smijem li se ljeti
ili bilo kada odmarati od Isusa, od svete Mise, molitve, dobrih djela! Isus nam poručuje
upravo u danima odmora: Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
S Isusom nema umora, s njim je samo mir, tišina i sigurnost. Kročimo li po moru života,
po buri, oluji, Isus je veći od svake opasnosti. Potrebna nam je neprestana obnova
vjere u Božju prisutnost kako nam Bog ne bi bio privid nego onaj koji nam pruža svoju
blizinu, ruku i pomoć!