Može li se smatrati potpunim uključenje djece useljenika u društvo samo zato jer redovito
pohađaju školu? To je bilo ključno pitanje skupa o selilaštvu i problemu integracije
u Europu drugoga naraštaja useljenika koji su prošlih dana oci Scalabrinci, stručnjaci
za pojavu selilaštva, upriličili u Loretu. U zaključcima skupa ocrtava se stvarna
slika stanja u Europi: s jedne strane je suvremeno zapadnjačko društvo preplavljeno
mnoštvom kultura, običaja i vjerovanja koje su sa sobom donijeli useljenici, a s druge
je strane poimanje školstva kakvo je bilo još u 18. stoljeću, to jest bez međukulturnih
programa sposobnih podupirati integraciju. Do sada se u školskim programima brojnih
europskih zemlja nije pridavala dužna pozornost podupiranju uključivanja. Takvo stanje
je stavilo na rub društva djecu useljenika uključujući i onu koja su rođena i oduvijek
žive u europskim državama – kazao je otac Beniamino Rossi, predsjednik agencije otaca
Scalabrinaca za suradnju u razvoju, te dodao kako se stvorilo napeto stanje koje treba
riješiti pothvatima pozitivnoga uključivanja a ne policijskim metodama. Doživljeno
iskustvo društvenoga odbacivanja ovlada djecom useljenika te stvara u njima nesvjesni
sukob s društvom koje osjećaju svojim, a u stvarnosti ga odbacuju jer im priziva u
pamet mučno roditeljsko iskustvo – upozorili su stručnjaci. Nedavni napadi u Londonu
– stoji nadalje u zaključnom dokumentu – iznijeli su na površinu problem djece useljenika.
Iako se ne može uopćivati kriminalizirajući djecu useljenika, nalazimo se pred potrebom
iznalaženja djelotvornih načina za njihovu integraciju – zaključio je otac Beniamino
Rossi.