Završio 52. Filmski festival u Puli

52. pulski festival završio je i prikazana je cjelokupna hrvatska produkcija od sedam filmova i otprilike dvostruko toliko inozemnih. O dosezima jednog od najstarijih europskih filmskih festivala govori Boris Rotar.
Nebo je bilo milostivo i nije kišilo osim malo jedne večeri i pulska je Arena mogla ugostiti popriličan broj publike koja se sve više vraća u najveće europsko filmsko gledalište. Ove je godine Dejan Šorak, dobitnik Zlatne arene za scenarij, načinio film s humorističnim odklonom od haaške tematike Dva Igrača s klupom, Fadil Hadžić je prošlogodišnjim Doktorom ludosti i ovogodišnjom filmskom reciklažom svoje kazališne komedije Državni lopov, nažalost pokazao da je u 83. godini ipak ostario, izgubio svoju, i u komunističko vrijeme, vrlo blagu satiričku oštricu. Da se u filmskoj Hrvatskoj može gotovo amaterski eksperimentirati dokazao je glumac Filip Šovagović koji je snimio galimatijas bezvezarija, nepovezanih kadrova načinivši, a i nazvavši ga tako, pravi Pušća-Bistra film. Kako je novaca malo, a novih hrvatskih Bergmana i Spielberga sve više, snimaju se i omnibusi kakav je još prošle godine snimljeni Seks, piće i krvoproliće Borisa Matića, Zvonimira Jurića i Antonija Nuića, koje povezuje derbi utakmica Dinamo – Hajduk, a oko tog događaja odvijaju se tri male životne priče, gdje u sve tri gluma biva bolja i jača strana no režija. Da kao i svake godine bude malo i skandala pobrinuo se Hrvoje Hribar, s filmom koji je snimio po literarnom humorističnom predlošku Ante Tomića Što je muškarac bez brkova, prikazao nezavršenu kopiju novinarima pa tri sata prije projekcije u amfiteatru zabranio prikazivanje filma, između ostaloga zbog navodno neisplaćenih honorara koscenaristima, i sudske tužbe. Najboljim filmom i dobitnikom više zlatnih arena za režiju, žensku glavnu ulogu, sporednu mušku ulogu i kao najbolji film, proglašen je film Tomislava Radića koji je režirao po svom scenariju na kojem je surađivao i Ognjen Sviličić Što je Iva snimila 21. listopada 2003. To je zanimljiv film, sniman digitalnom kamerom pa potom prebacivan na 35-icu koji je uzeo za potku rođendan četrnaestogodišnje kćeri koja je na dar dobila kameru i snima proslavu svog rođendana. On prolazi uz očuhovu želju da na večeri uz kćerin rođendan ugosti stranog partnera i načini uspješan biznis. Odličan Ivo Gregurević je balkanski patrijarhalac, shizofrena mama Anja Šovagović je briljantna, izluđena, piću sklona domaćica, a tu su i njezin brat boem, dizajner Boris Svrtan te escort djevojka solidna Barbara Prpić i korektan Karl Menrad kao strani partner te simpatična Maša Prodan u ulozi djevojčice Ive koja sve to snima. Film je inovativno zamišljen, sniman iz ruke, a scenarij, navodno zamišljen još 1974., govori zapravo o obitelji, njezinom mogućem rasapu zbog pohlepe za materijalnim, no kad taj stranac poželi domaćinovu suprugu i ostavlja joj broj svoje hotelske sobe tada se ruše sve iluzije muža i očuha i on prevaren noću cijepa potencijalni ugovor shvaćajući, čini se, koje su mu prave vrijednosti i da bi supruga i vlastiti obiteljski integritet možda bili ipak važniji od posla. Vrlo je zanimljiv i lijepo snimljen s mnoštvom glazbe film Nevena Hitreca Snivaj zlato moje, koji je po očevom scenariju, a po autentičnim zapisima drugoga autora o predratnoj, ratnoj i poratnoj Trešnjevci progovorio, za ogromnih 13 milijuna kuna, i propjevao stare šlagere i pokazao ulice s uličnim pumpama, zabranjenim, a tajno slavljenim Božićima, odlasku domobrana i one druge vojske, a dolasku partizanske, ali sve to na jedan blagi Švejkovski ili Golikovski način. Film koji će se dopasti starim zagrebačkim purgerima, ako ih je još ponešto preostalo u novoj hrvatskoj metropoli. Strani filmski program pratili su ponešto i strani kritičari ali bilo je tu novih mladih režisera iz europskih zemalja pa do američkih, od kojih je briljirao znameniti Jim Jarmusch s čak dva svoja filma nezavisne, nemainstream filmske produkcije. Sve u svemu solidan nacionalni filmski festival s, na žalost, ne izuzetnim filmovima i utješno je da je na istoj razini bio i filmski program raznih pobjednika europskih i ostalih filmskih festivala. Sve je ove godine bio solidan filmski prosjek.