U nedjelju je, prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Sveti Otac govorio o potrebi
odmora za dušu i tijelo, posebice za one koji žive u gradovima u kojima su životni
uvjeti često teški. Osvrnuvši se na te se riječi, otac Enzo Bianchi, poglavar redovničke
zajednice iz Bosea, istaknuo je u razgovoru za našu radio postaju kako je kršćanstvo
oduvijek pozorno prema stvorenome, koje je djelo Božje, jer iz našega odnosa prema
prirodi bez sumnje proizlazi neka poruka, odnosno mudrost. Papa je, imajući u vidiku
kršćansku pozornost prema stvorenome, istaknuo potrebu da se tijelo odmori i u dodiru
s onim što nas okružuje, što nam je Bog podario, kao suradnik koji od nas zahtijeva
suodgovornost i zajedništvo. U dubokoj tišini možemo čuti glas svoje unutrašnjosti,
upoznati sami sebe - kao što su rekli oci kršćanske duhovnosti 'stare secum' - to
jest biti sam sa sobom kako bismo uistinu mogli biti u zajedništvu sa svime što je
Bog stvorio, s braćom i sa sobom. Govoreći o Papinim riječima da je odmor dar Božje
Providnosti, otac Bianchi je kazao kako je odmor potreban svima, a Sveti Otac, koji
vrši tako odgovornu službu, ima potrebu povući se u tišinu, biti u zajedništvu s Bogom.
Ne zaboravimo – istaknuo je otac Bianchi – da se i Isus često povlačio u samoću, da
je pozivao apostole: 'dođite sa mnom na osamljeno mjesto kako biste se malo odmorili'.
Rekao bih, Sveti Otac, ne samo da radi dobro, nego mu je obveza, kako bi mogao obavljati
svoju tešku i odgovornu službu, osnažiti se samoćom, svojim odnosom s Bogom i duhovnom
okrepom – zaključio je otac Bianchi.