Vijesti iz UN-a

Povjerenstvo za ljudska prava Ujedinjenih naroda opisuje domorodce kao „one koji se, budući da imaju povijesnu povezanost s predkolonijanim društvima koja su se razvijala na njihovim područjima, osjećaju različitima od onih koji su sada većina u tim područjima, ili u nekim dijelovima tih područja.“ Više od 300 milijuna osoba, razmještenih u oko 70 država, i obuhvaćenih ovom definicijom, predstavlja 4% svjetskoga stanovništva, i 90% kulturnih različitosti na Zemlji. Predstavnici domorodaca sudjeluju na 23. zasjedanju radne skupine Ujedinjenih naroda, koja je u tijeku u Ženevi, o domorodcima te usvajanju konačnog nacrta deklaracije o njihovim temeljnim pravima. O odnosu međunarodne zajednice prema domorodcima Vincenzo Buonomo, profesor Međunarodnoga prava na Lateranskom sveučilištu, za našu je radio postaju kazao kako je potrebno prije svega osvrnuti se što je za domorodačke narode učinjeno od 1994. do 2004. godine. To je razdoblje predstavlja pokušaj stvaranja svijesti kod ljudi kako bi mogli poštovati i jamčiti prava tih naroda. To su, u stvari, bili posebni programi za obrazovanje, zdravstvo, stvaranje strukturâ za vlasti tih naroda, što je u nekim zemljama polučilo konkretne ishode. Postoje razne situacije, u kojima je prisutna međunarodna zajednica, a koje sadrže nepremostivu prepreku, to jest odnos državâ koje nisu naklone prihvatiti mogućnost da domorodci imaju drugačije povlastice u odnosu na druge stanovnike. Osvrnuvši se na same domorodce, kazao je kako oni zahtijevaju pravo na samodređenje, što podrazumijeva pravo na zemljišni posjed i teritorij, priznavanje njihove kulture u okvirma odgojnih i školskih procesa, te priznavanje njihovoga domorodačkog indentiteta. U definiciji Ujedinjenih naroda o domorodačkoj djelatnosti iz godine 1979. potvrđuje se iskonska povezanost domorodaca sa zemljom. Za njih je zemlja majka, izvor posla, bogatstva i prirodnih blagodati, zaključio je profesor Buonomo.
Za iznimnu ulogu u borbi protiv apartheida i rasne diskriminacije u svojoj zemlji kao i u svijetu, UNESCO je, imenovao "ambasadorom dobre volje", bivšega južnoafričkog predsjednika Nelsona Mandelu. U prigodi dodjele Nobelove nagrade ovome velikom čovjeku, 1993. godine u Johannesburgu, tadašnji je glavni ravnatelj UNESCO-a Koichiro Matsuura kazao kako mu ovom nagradom odaje poštovanje zbog uspjeha u pomirenju različitih zajednica, zbog njegove bezrezervne zauzetosti za demokraciju, jednakost i obrazovanje, zbog potpore svim potlačenima na Zemlji, kao i zbog njegovoga primjernog prinosa miru i uzajamnom razumijevanju – prenosi agencija Misna. Mandela je 1994. postao prvi šef države crnac u povijesti Južnoafričke Republike te je, nakon 27 godina zatvora, život posvetio borbi protiv AIDS-a, koji samo u podsaharskome dijelu afričkoga kontinenta pogađa 26 milijuna ljudi.