U čitavome su svijetu duhovne pripreme za XX. svjetski dan mladeži, koji će se održati
od 16. do 21. kolovoza u Kölnu, dosegle vrhunac. Bit će to prvi, veliki i s nestrpljenjem
očekivani susret kršćanske mladeži s papom Benediktom XVI., a održat će se na temu
«Dođosmo mu se pokloniti», koju je izabrao sluga Božji Ivan Pavao II. Nizom posebnih
priloga, vatikanski dnevnik 'L'Osservatore Romano' prati, korak po korak, radosno
hodočašće mladih prema tome izvanrednom događaju. Tako je u današnjem broju predstavljen
lik blaženoga Ivana Merza, koji je – kako stoji u članku – uzor ne samo za mlade hodočasnike
iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, već i za sve nove naraštaje Europe i svijeta. Mladi
će hodočasnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u velikome broju doći u Köln, donoseći
u svojim srcima svjedočanstvo svojega «prijatelja» i «vršnjaka» Ivana Merza – piše
novinar Giampaolo Mattei – jer žele «upisati» Ivana u proslavu Svjetskoga dana mladeži,
koji je on svojom mladenačkom intuicijom, na neki način, predvidio. I divno bi se
osjećao, «krećući se u Bogu kao riba u moru», prema njemu vrlo dragome prikazu – napominje
Mattei. Nakon kratkoga Ivanovog životopisa, Mattei se pita: i to je sve? Da, to
je sve – odmah odgovara – jednostavan, «normalan» život, ali koji je ušao u povijest
Crkve XX. stoljeća. Ono što «najosnovniji» životopis neće nikada moći ispripovijedati
jest «životopis duha». Što je tako izvanredno učinio taj mladić da je potaknuo Ivana
Pavla II. na hodočašće u Banju Luku upravo kako bi ga proglasio blaženim? Što Ivan
može reći danas? U čemu je njegova svetost? – upitao se nadalje autor članka te odmah
odgovorio kako se Ivanova izvanrednost, originalnost i neodoljivost nalaze u upravo
njegovoj običnosti. Da je Ivanova uloga temeljna, razumije se iz jedne vrlo jednostavne
činjenice: kada je 1945. Titov komunistički režim došao na vlast, zabranio je čak
spominjanje imena Ivana Merza. Njegov je lik bio nepodnošljiv za ateistički sustav
– napominje nadalje Mattei. Spomenuvši na posljetku kako je Ivanov život bio usredotočen
na Euharistiju, molitvu i veliku pobožnost Majci Božjoj; kako je bila postojana njegova
vjernost Papi i Crkvi, a izvanredno i skriveno njegovo kapilarno karitativno djelovanje,
Mattei naglašava kako se doista ostaje bez daha pred veličinom ovoga mladića. I potom
navodi riječi, prije tri godine preminuloga, teologa i bibličara Tommasa Federicija,
kojima je izrazio svoje beskrajno divljenje: Lik i djelo Ivana Merza pobuđuju neopisivo
iznenađenje čim im se približite. (…) U dodiru s njime, stvarno se ulazi u životnu
razmjenu koju nije moguće izbjeći, i od koje nije moguće ne naučiti mnogo – napomenuo
je ovaj teolog. Istaknuvši između ostaloga da velika europska kultura uopće ne poznaje
Ivana Merza, Federici je upozorio kako bi valjalo objaviti sva njegova djela kako
bi se svi katolici upoznali s njima. Ivan, dakle, u Köln «nosi» - kako je u navodnicima
napisao Mattei – program koji je živio. To je program katoličkoga djelovanja, koji
vrijedi za sva vremena i sva područja. Otkrio je da je biti laik poziv na poslanje,
i od toga je trenutka njegova velika težnja bila «nikada ne zaboraviti Boga» u svojemu
apostolatu, kao mladića među mladima – zaključuje na koncu Giampaolo Mattei.