"Dijete ili tehnološko sredstvo?", od toga zabrinjavajućeg pitanja kreće razmišljanje
u članku koji je objavio časopis "La Civiltà cattolica", posvećenome raspravi o ljudskome
embriju, uoči referenduma o potpomognutoj oplodnji koji se u Italiji održao 12. i
13. lipnja, te nakon vijesti o kloniranju ljudskih embrija u Velikoj Britaniji i Koreji.
Stajališta i odluke nekih zemalja, na ovome novom istraživačkom području, ističu tešku
situaciju u društvima takozvanoga 'razvijenog' svijeta – stoji u članku koji nadalje
pojašnjava – Odnosno, ističe propast ili ozbiljnu opasnost od pada dviju najvažnijih
društvenih vrednota: dostojanstvo ljudskoga bića i njegovo pravo na život od začeća.
Pritisci velikoga broja znanstvenika i vještih tehnologa s jedne strane, te sve više
tehnologizirana medicina s druge, doveli su do zaklanjanja i nijekanja istine o 'začetome',
koji je 'dijete'. K tome su pridodane tvrdnje nekih filozofa, prema kojima je embrij
'skup ljudskih stanica', koji ne čini stvarnu ljudsku osobu, nego samo ima 'mogućnost'
to postati, u određenome trenutku, koji treba odrediti prema dogovoru, tijekom njegovoga
razvoja. Riječ je u stvari – stoji u članku – o teškome napadu na najslabije od svih
ljudskih stvorenja. Prisjetivši se potom početaka pokusâ na embrijima, do kojih
je, između ostaloga, došlo radi istraživanja u svrhu smanjenja neplodnosti i nasljednih
bolesti, te boljega poznavanja znanstvenih i etičkih problema, autor članka je istaknuo
kako je namjera bila dobra, ali je, primjerice, bilo opasno razmišljanje koje je 1990.
godine u Velikoj Britaniji dovelo do ozakonjenja istraživanja na svakome ljudskom
embriju, dobivenome oplodnjom 'in vitro', sve do navršenoga četrnaestog dana od oplodnje.
Od tada je milijunima ljudskih embrija, u brojnim zemljama, oduzet život, te su svedeni
na stanje 'materijala za istraživanje' – istaknuto je u članku. Drugi se službeni
napad na embrij dogodio 2001. godine, kada je skupina američkih istraživača pokazala
mogućnost dobivanja matičnih stanica iz embrija, te tako otvorila put takozvanome
terapijskom kloniranju. Znanost i tehnologija, prožete osjećajem svemoći i samostalnosti,
te uz potporu političkih i društvenih snagâ koje raspolažu snažnim i uvjerljivim obavijesnim
sredstvima, unatoč sjajnim otkrićima i izvanrednome napretku, zaboravljaju pravu veličinu
ljudskoga bića koje je nazočno – iako prostim okom nevidljivo – već u onome malenom
ljudskom biću koje, kako pokazuju objektivne znanosti, svoj put započinje u trenutku
oplodnje – zaključuje autor članka u časopisu "La Civiltà cattolica".