Danas Crkva slavi blagdan Gospe Karmelske, čiji početci sežu u starozavjetno vrijeme
proroka Ilije, odnosno u vrijeme kada Marija još nije bila niti rođena. O značenju
i povijesti ovoga blagdana naša je novinarka razgovarala s ocem Flaviom Caloiom, generalnim
delegatom Reda bosonogih karmelićana za Svetu zemlju i Egipat. On je najprije podsjetio
na čudesne događaje iz života proroka Ilije, u čijemu životu Red karmelićana pronalazi
vlastito nadahnuće. Živeći na Gori Karmelu, prorok je ugledao kako s mora dolazi malen
oblak, a on je značio rađanje novoga života, jer je nosio kišu zemlji na kojoj je
tri i pol godine vladala suša. O ovome događaju čitamo u Svetome pismu u Knjizi o
kraljevima, a predaja Crkve u tom je oblaku vidjela Djevicu Mariju, kao onu koja donosi
božansku kišu – Isusa Krista po kojemu će zemlja procvasti i donijeti plodove – pojasnio
je otac Caloio. On je potom istaknuo kako živjeti duhovnost Karmela znači promatrati
Boga i sve stvari s Marijinim srcem, a to se odvija u kontemplaciji, tihoj molitvi
srca, odnosno u trajnome dijalogu s Bogom – koji je glavna značajka Reda. Uz Gospu
Karmelsku povezane su različite pobožnosti, no među njima je nesumnjivo najpoznatija
pobožnost nošenja škapulara. Ona potječe iz sredine 13. stoljeća, a pokrenuo ju je
u Engleskoj tadašnji general Reda sveti Simon Stock, nakon što je doživio ukazanje
Blažene Djevice Marije. Kao što majke odijevaju svoju djecu u odjeću koju su načinile
vlastitim rukama, tako je i Marija po ovome svetcu zaželjela da svoju duhovnu djecu
odjene u odijelo koje je za njih načinila ona sama. Dakako, tijekom stoljećâ veličina
škapulara se smanjivala, ali upravo zato kako bi ga mogli nositi svi oni koji na takav
način žele izraziti vjeru u osobitu zaštitu Blažene Djevice – kazao je otac Caloio.
Tu je i pobožnost proroku Iliji, iznimno važna za ekumenizam i međureligijski dijalog,
jer okuplja židove, sve kršćane i muslimane, koji dolaze na molitvu u našu crkvu u
Haifi, gdje se nalazi špilja proroka Ilije – dodao je na koncu otac Caloio.