Iz Crkve u svijetu

Nakon 100 godina od usvajanja zakona o odvojenosti između države i Crkve u Francuskoj, biskupi su, na općoj skupštini u. lipnju, objavili dokument o tom pitanju. Biskupska konferencija drži da „ne treba mijenjati zakon“, jer laičnost koja proizlazi iz teksta omogućuje“zadovoljavajuću ravnotežu u odnosima države i vjerskih zajednica.“ „Režim laičnosti – pišu piskupi – vezan je uz nekonfesionalnost države i njezinu nemjerodavnost u pitanjima vjere i unutarnjeg ustrojstva vjerskih zajenica.“ Ipak, „ova nezavisnost ne znači uzajamno nepoznavanje“: ustvari nije rečeno da „Pravna država treba nužno biti nezavisna od etike, ukoliko je ona u službi prava čovjeka, kao što Crkva ne izlazi iz svojih okvira kad se obraća državnim vlastima kako bi ljudsko biće i prava bili poštivani“. „Ovakvo poimanje laičnosti, - ističu francuski biskupi – razlikuje se od nekih radikalnih tumačenjâ koja iznose negativan pristup religioznoj pojavi i žele ograničiti društveni utjecaj religija na privatni kontekst.“ „Odbacujući svako strančarsko držanje“, francuska Crkva „želi doprinijeti održavanju vjerskih, moralnih i duhovnih vrednota, koje su dio francuske baštine i doprinos njezinom identitetu.“ „Crkva na taj način namjerava sudjelovati na raznim područjima društvenog života – piše u zaključku dokumenta – primjerice solidarnosti, kulturi, životu grada, zdravstvu, odgoju, politici i potpori obitelji.“
„Poziv savjesti“ – naslov je pastoralnoga pisma koje su objavili čelnici kršćanskih Crkvi u Zimbabweu, prigodom 25. obljetnice nezavisnosti zemlje. U dokumentu potpisanome od predsjednikâ Biskupske konferencije, Vijeća Crkava, Bratstva Evangelika i čelnika kršćanskih zajednica, istaknuta je misao: da „bismo bili potpuno ljudi, potrebno je da budemo potpuno slobodni.“ „Bilo bi bolje – čita se u poruci – povratiti našu slobodu nenasilnim metodama, ali se svaki pokušaj pretvorio u frustraciju.“ Čak poslije nezavisnosti, „nasilje je nastavilo živjeti među nama“, rodivši „žestoki građanski rat, pljačkanje, krađu i silovanja“, čemu treba pridodati širenje side, poglavito među ženama. Ali, uz neuspjehe u tih 25 godina, bili su brojni i uspjesi na zdravstvenom, privrednom, poljodjelskom i javno-uslužnom području. Srebreni jubilej je prigoda da zastanemo kako bismo vidjeli što smo napravili i upravili naš pogled u budućnost, predajući se Bogu Iznenađenja. To što se dogodilo – poručuje se u pismu – dogodilo se jer nismo slušali savjest, koja je glas Božji među nama. Sahranili smo našu savjest, jer je bilo neugodno s njom živjeti. Da bismo preživjeli, utjecali smo se laži, prijevari i dvoličnosti. Izvršavali smo naredbe, a nismo se pitali je li to bilo pravedno ili pogrješno. Predstavnici Crkvi Zimbabwea pozivaju na pomirbu, „slušajući Božjega Duha koji stanuje u ljudskim srcima.“ Pomiriti se s prošlošću znači uspostaviti odnose između sukobljenih strana, nadvladati neprijateljstvo i nepovjerenje između bijelaca i crnaca, te prihvatiti i poštivati manjine. U zaključku dokumenta snažno se poziva na nadu, poslije teške gospodarske krize zadnjih pet godina, te se na koncu poručuje: “Dok će Vlada odigrati svoju ulogu u stvaranju Ustava prema očekivanjima naroda, imajući u vidu pozitivna iskustva ovih 25 godina, Crkve će se morati potruditi u praćenju zemlje prema izgradnji Mira, slijedeći nauk Evanđelja.“