Za XX. Svjetski dan mladeži u Kölnu već je predbilježeno 350 tisuća mladi kazao je
jutros na tiskovnoj konferenciji u prostorijama našega radija kölnski nadbiskup, kardinal
Joachim Meisner te iznio i brojne druge pojedinosti u pogledu očekivanog susreta u
kolovozu u Kölnu. Najveća teškoća sastoji se u tome što smo morali osigurati 17
tisuća normi sigurnosti, kazao je Meisner našem novinaru i dodao kako će ovaj Papin
posjet koštati deset puta više nego prvi posjet Ivana Pavla II. Njemačkoj. Očekujemo
oko 800 tisuća osoba na susretu s Papom, do sada ih se prijavilo i platilo oko 400
tisuća, ali naši će uredi raditi sve do posljednjega trenutka kako bi svi imali mogućnost.
Mi smo spremni primiti čak do dva milijuna ljudi. O značenju da se Dan mladeži održava
u srcu Europe, kardinal je kazao kako je Europa pod kulturnim vidikom ključ obrata
u svijetu. Marksizam je nastao u Europi, svjetski ratovi su počeli u Europi, sva tehnika,
prirodne znanosti…također i kršćanstvo je pošlo iz Europe. Stoga držim da Europa ima
i izvjesnu odgovornost prema svjetskim civilizacijama. Ivan Pavao II. je izrazio
želju da se baš iz srca Europe, iz Njemačke, pojavi osjetljiv pokret, pozitivan prema
Europi i svijetu, da ponovno stavi europsku kulturu u svoj temelj, to jest na vjeru
u živoga Boga. Svjetski dani mladeži su zapravo znak traženja istine od strane mladih
koji ne žele biti poimani samo kao ekonomski subjekti. To su potvrdili svojim osobnim
iskustvom brojni mladi čiji su životi upravo na tim susretima doživjeli velike unutarnje
promjene pa čak i potpuna obraćenja. To se isto očekuje i od ovoga susreta. Dakako,
da sve ovisi od samih mladi a ja im želim – kazao je kardinal – da se vrate sretniji
nego što su bili, u smislu da budu bliži Bogu, Bogu koji nas nikada ne napušta. Svjetski
dan mladeži nije cilj, nego je put, što će ostati nakon Kölna, nakon toga iskustva,
kardinal je kazao kako trebamo podijeliti s drugima ono što nam je darovano u Kölnu.
Radost, ljubav i sreću ne možeš ih držati za sebe, treba ih podijeliti, tako da se
i u meni umnože. Ne treba reći mladima «trebate!», nego da mladi trebaju reći: «Ja
mogu; mogu svjedočiti daje Bog divan, privlačan. Uvijek valja misliti: Njegova vjera
nije ustvari Njegova nego moja vjera, i moja vjera nije moja nego je Njegova vjera.
Ako mi ne govorimo o svojoj vjeri, ne živimo je s drugima, ne molimo, ne svjedočimo
je i ne slavimo, mi postajemo kradljivci vjere drugoga. Posebno želimo da mladi hodočasnici
iz Afrike, Azije mognu reći: U Kölnu smo kod kuće; tu je naša zemlja. Da svi otkriju
da su također i oni sinovi Božji, jer svi imaju iste probleme kao što je strah od
smrti, svi bi željeli živjeti vječno.