Kompendij Katekizma Katoličke crkve

Sadržaj Kompendija Katekizma Katoličke Crkve ugodno je putovanje kroz istine naše vjere. Putovanje koje počinje naviještanjem ljubavi i dobrote Boga koji želi čovjeka učiniti dionikom svoga božanskoga života. Bog „želi da se svi ljudi spase i stignu do spoznaje istine,“ istaknuto je u Kompendiju. Poruka nade za čovječanstvo koje žudi za beskonačnim i često trčeći za srećom nesvjesno traži Boga. Zahtjevna vijest kao i Kristove riječi, niti je po modi, niti kompromisna. Poziva se na rizik vjere u Krista Umrlog i Uskrslog za spasenje svih: vjera koja je „dar Božji“, ali i ljudski čin, „čin razuma“ jer čovjek slobodno prihvaća Božansku istinu i postaje joj podložan. I „premda vjera nadilazi razum, nikad ne može biti suprotnosti između vjere i znanosti, jer im je Bog izvor.“ U Kompendiju se odvažno pristupa iskonskim pitanjima svakog čovjeka: zašto postoji zlo, zašto ga Bog dopušta? I odgovara: Bog ni na koji način nije uzrok zla“, i premda upit ostaje „otajstven“ „vjera nam daje sigurnost da Bog ne bi dopustio zlo, kad ne bi iz samog zla izvukao dobro.“ Isto tako prenošenje istočnog grijeha „otajstvo koje ne možemo posvema razumjeti.“ Zatim druga bitna pitanja o ulozi Crkve u spasenju ljudi, koji nisu krivi ako nisu upoznali Evanđelje, a iskreno traže Boga; o Krštenju i Sakramentima kao i svetoj Ispovijedi: u Kompendiju se podsjeća kako je ispovijed potrebna makar jednom godišnje zbog smrtnih grijeha: a ovi da bi bili smrtni moraju istodobno biti teški, učinjeni svjesno i u potpunoj slobodi.“ Zatim dolaze pitanja o poštivanju života, o obitelji gdje čitamo da „poligamija opovrgava jednakost dostojanstva između čovjeka i žene, jedinstvenost i isključivost bračne ljubavi.“ Istaknuta su crkvena načela o nerazrješivosti braka, o rastavljenima koji su nanovo sklopili brak i nisu više u stanju pristupiti sakramentu Pričesti, cijela crkvena zajednica je pozvana da prema njima bude posebno brižljiva. U kompendiju se potvrđuje sloboda savjesti, podsjećajući kako savjest može biti pogrješna i navode se tri pravila ponašanja: nikad se ne služiti zlom u postizanju dobra; činiti drugima to što želiš da i drugi čine tebi, zatim uvijek biti milosrdan poštujući savjest bližnjega. Govoreći o Deset zapovijedi, u Kompendiju se podsjeća kako su ih kršćani dužni poštivati u okviru novoga zakona Ljubavi koju nam je darovao Isus. Zatim se upozorava kako je praznovjerje protiv prve Zapovijedi; četvrta Zapovijed nalaže poštivanje građanskih vlasti, ali dodaje „da građanin ne treba u savjesti slušati kad su građanski zakoni u suprotnosti s moralnim redom“, jer „treba se više pokoravati Bogu nego ljudima.“ U Petoj zapovijedi, kršćanin je pozvan biti mirotvorac: mir je plod pravednosti i pravedne raspodjele zemaljskih dobara. Uporaba vojne sile je opravdana samo u nekim najtežim slučajevima. Šesta zapovijed odbacuje preljub, razvod braka, prostituciju, istospolne čine, pedofiliju, pornografiju, i umjetnu oplodnju. Dok Sedma potvrđuje da je pravo na privatno vlasništvo podložno pravu svih ljudi na najosnovnija dobra. U ovom kontekstu Crkva odbacuje kako komunizam tako i individualizam, te prvenstvo dobiti nad ljudskim radom, kao što je slušaj u kapitalizmu. Kršćani su pozvani sudjelovati u političkom životu kao „istinski svjedoci Evanđelja, djelatnici mira i pravde“ zauzimajući se uvijek za siromašne. U Osmoj zapovijedi kršćanin je pozvan „svjedočiti evanđeoske istine“ posvuda „pa čak, ako je potrebno, žrtvujući vlastiti život.“ Kompendij svršava poglavljem posvećenim molitvi: Crkva potiče vjernike da mole uvijek i posvuda, u veselju i u kušnjama. U„poniznosti, pouzdanju i ustrajnosti“: u istinskoj molitvi susreće se Bog koji nas ljubi.