Crkva je vezana uz talijansku naciju posebnim vezama i bilo bi vrlo štetno – ne samo
za nju nego i za Italiju – pokušati oslabiti i prekinuti te veze.“ Ovo je ulomak iz
govora pape Benedikta XVI. izgovorenog prigodom posjeta Kvirinalu. Papa, nakon potvrđivanja
legitimnosti zdrave laičnosti države, zaželio je „da talijanski narod ne samo ne zaniječe
kršćansku baštinu, nego da je ljubomorno čuva i dopusti da i dalje donosi plodove
dostojne prošlosti“. Pietro Scoppola, profesor Suvremene povijesti na rimskom sveučilištu,
kazao je za Vatikanski radio kako je papin govor pun iskrenog poštovanja prema Italiji.
Pozivanje na ulogu koju Italija može odigrati, vezanu za njezinu tradiciju: S jedne
strane, Papa ističe vrednotu laičnosti i legitimne uzajamne neovisnosti, a s druge
pak strane naglašava povezanost: ali ih ne ističe kao ovisnost o crkvenoj vlasti.
Ne može se zanijekati da Crkva u Italiji nije obilježila našu civilizaciju i kulturu.
Držim da je to ispravan način, rekao bih, laički način ukazivanja na odnos koji Crkva
ima s Italijom, koji ne zahtjeva prava i prava upravljanja, nego ističe povijesnu
stvarnost. Na tvrdnju novinara kako je papa rekao da naviještanje Evanđelja nije samo
u službi kršćanskog rasta talijanskoga naroda nego i njegovoga napretka u slozi i
miru Pietro Scoppola je primijetio kako je to priznanje uloge kršćanske vjere u talijanskom
društvu, koja se ostvaruje u zaštiti, u promidžbi – takozvanih – katoličkih interesa.
Prije toga postoji suživot, napredak talijanskoga društva, a ovo je jasno iz uloge
koju Italija ima prema Europi. Rekao bih – dodao je profesor – otvorena vizija koja
se ostvaruje u pojedinačnim temama i normalno je da Crkva govori o temi obitelji,
bioetike i škole, koji još nisu riješeni. Nadam se – nastavio je profesor – kako će
se pronaći trajno rješenje za uključenje vjerskih škola, zbog njihove velike kulturne
i pedagoške tradicije, u nacionalni školski sustav: smatram da je to najpravednije,
zaključio je profesor.