"Svetac odmah" - otvorena kauza za beatifikaciju Ivana Pavla II.

„Svetac odmah“: od 8. travnja, dana sahrane Ivana Pavla II., ovo jednostavno i snažno nukanje pratilo je molitve vjernika cijeloga svijeta, koji su voljeli sinovskom ljubavlju Papu Karola Wojtylu. Božji narod živi s velikim uzbuđenjem današnji dan otvaranja na biskupijskoj razini kauze za beatifikaciju Sluge Božjega, Ivana Pavla II.. Slavlje će početi u 19 sati u Bazilici Svetoga Ivana Lateranskog, a predsjedat će kardinal Ruini. Mons. Gianfranco Ravasi, predstojnik ambrozijanske Bilioteke, kazao je za naš radio kako je lik Ivana Pavla II. uspostavio vlastito i istinsko, gotovo simbolično, izražavanje , ne samo kršćanstva, kršćanskoga svjedočenja, nego i čovječanstva. Ako mislimo samo na svršetak njegova života, čak i način kako se pokušavao boriti usprkos tjelesnog sloma i na koncu na mir s kojim je prekoračio životni prag, sve je to postalo simbol, ogledni znak i za ne kršćane. Na upit kako vjernici odmah nakon smrti Ivana Pavla II. nisu molili za njega, nego se molili njemu, mons Ravasi je kazao kako je zadovoljan jer je to dio stare tradicije kad je, sa spontanošću koja je trebala biti nadzirana, a koja je poslije dobila pravne okvire, na početku mnogih razdoblja crkvene povijesti upravo to bio humus crkvene vjere koja je odmah spontano zamjećivala božanske biljege u pojedinim likovima, to jest pisutnost djelovanja Božje milosti. U ovom vidiku, dodao je mons. Ravasi, može se doista govoriti kako smo prisustvovali nečemu što pripada povijesti kršćanstva. Postoji i ovo iskustvo vjere koje klija u zajednici vjernika, koji su u krštenju posvećeni kao svećenici i proroci. Na primjedbu novinara kako je smrt Ivana Pavla II. mogima vratila iskru vjere koju su bili izgubili mons. Ravasi je kazao, kako je istina da treba provjerljivih čuda za službeni proces, juridički, koji vodi Crkva, ali velika čuda su i ona u unutrašnjosti savjesti. Mnogobrojni nevjernici su se pitali pred ovim likom, počeli su istraživati, osjetili su u sebi nemir i želju gledati preko ograde vremena i prostora. I ovo je, s jedne strane, malo, otajstveno ali predivno čudo. Na upit novinara može li se primjeniti na Ivana Pavla II. što je on rekao govoreći o svetoj Tereziji iz Lisijea kako sveci nikad ne stare, te kako su vječni svjedoci mladosti Crkve, mons. Ravasi je odgovorio kako je ta izreka veoma sugestivna, bogata, gotovo pjesnička, puna naboja i kako u potamnjenom, egoističkom i površnom svijetu Sveci u sebi čuvaju utopiju, a utopija je stvarna snaga, te zaključio, kad je ta snaga autentična, ona je nspetost prema nečem višem, ljepšem boljem i slavnijem.