U čitavom svijetu jučer je obilježen Međunarodni dan potpore žrvama mučenja, koji
je 1997. obznanila Organizacija ujedinjenih naroda. Prigoda je to da se podsjetimo
užasa kojima su i danas podvrgnute tisuće osoba u više od stotinu zemalja svijeta.
Papa Ivan Pavao II. više je puta zatražio potpunu zabranu "ovoga nedopustivog kršenja
ljudskih prava, koje je protivno ljudskome dostojanstvu". "Morala bi zauvijek nestati"
– kazao je 1979. Papa na skupštini UN-a u New Yorku – svaka vrsta mučenja, pritiska
– bilo tjelesnoga bilo moralnoga – bez obzira na društveno uređenje ili zemlju". "Još
bolnije" kada "se počínja pod izlikom sigurnosti i neophodnosti očuvanja prividnoga
mira". Danijela Craboni iz Amnesty Internationala smatra kako mučenje predstavlja
jednu razarajuću igru moći s ljudskom dušom. To je učinkovito sredstvo jer poništava
osobnost onoga koji je podvrgnut i zastrašuje one uokolo, stoga polučuje učinak dvostrukoga
nadzora". Žrtve mučenja je potrebno podržati psihološki i zdravstveno; dočekati ih,
primiti. Kako bi preživjeli, potrebno se stalno suočiti sa sjećanjem koje donosi strah.
Na žalost, ni sama djeca nisu pošteđena užasa mučenja. Ona su najčešće neizravne žrtve
ili zato što su njihovi roditelji sami bili žrtve mučenja ili zbog toga što su nazočili
takvom činu nad svojim rođacima ili roditeljima.