Preminuo kard. Jaime Sin

Danas je ujutro u Manili na Filipinima, u 77. godini života preminuo kardinal Jaime Sin, koji je kao primas lokalne Katoličke Crkve, tijekom 27 godina bio na čelu manilske nadbiskupije, a s dužnosti se povukao 2003. godine. Bolest, zbog koje se danas rano ujutro, u bolnici u Manili, ugasio njegov život, prije dva i pol mjeseca spriječila je kardinala Sina da sudjeluje na pogrebu pape Wojtyłe, i potom na konklavama. Filipini danas žale zbog gubitka čovjeka i pastira kojemu su se, zbog njegove iskrenosti i hrabrosti, divili ne samo katolici. Nakon što ga je, kada je imao samo 48 godina, Pavao VI. uvrstio u Kardinalski zbor, kardinal Sin se našao usred borbî za slobodu, koje su uvrštene u povijesne knjige te zemlje, koja je pak u Aziji snažan simbol katolištva. Njegovu su vjeru ojačala već i događanja iz mladosti. Godine 1941., dok je mladi Jaime bio trinaestogodišnji učenik u sjemeništu, Drugi se svjetski rat silovito obrušio na njegovu obitelj, te je s roditeljima napustio rodni grad i sklonio se u planine. Tijekom tri godine izbivanja, Jaime je učio latinski i njegovao zvanje, koje nakon rata dobiva novi zanos i svoj vrhunac ima u svećeničkome ređenju 1954. godine. Kao mladoga svećenika poglavari ga šalju među ljude u planinama, koje je dobro upoznao, a njegova je zadaća obilaziti selo po selo i naviještati Evanđelje, oblikovati vjeru svojih sunarodnjaka, i njegovati zvanja. S 39 godina postaje biskupom, i već su poznate njegova ljudska i duhovna snaga. Monsinjor Sin 1974. godine postaje manilskim nadbiskupom, a dolazak u glavni grad dovodi ga do suočavanja izbliza s diktatorskim režimom Ferdinanda Marcosa. Narod je brzo naučio voljeti toga snažnog biskupa otvorenoga osmjeha. Stoga kada je 1986. godine pozvao narod na okupljanje u blizini marijanskoga svetišta, kako bi svojim tijelima zaštitili 300 vojnika koji su se pobunili protiv diktature, narod ga je slijedio, oboružavši se molitvom i građanskim neposluhom. Taj su događaj nazvali "revolucijom Krunice", a bila je pobjedonosna. Marcos je, naime napustio zemlju, a na vlast je došla katolička predsjednica Corazon Aquino. Petnaest godina poslije, slična je sudbina zadesila i predsjednika Josepha Estradu, privlačnoga glumca uključenoga u politiku, koji je zbog podmitljivosti završio u zatvoru. Kada je institucionalno stanje postalo nepodnošljivo, kardinal Sin je ponovno zazvao narodnu pobunu. I ta druga "Revolucija Krunice" završila je kao i prva – Predsjednikovom ostavkom. Bez njega ne bi bilo demokracije na Filipinima – kazala je jednom prigodom predsjednica Corazon Aquino. U tim se riječima osjeća sva zahvalnost prema kardinalu Sinu, osjećaj koji dijeli velika većina filipinskoga naroda. Naslijeđe kardinala Sina ne ostaje samo Crkvi na Filipinima, već čitavome narodu – kazao je danas za agenciju AsiaNews msgr. Cruz. Vjerujem da će sjećanje na njega biti vječno, jer sa svime što je učinio tijekom života postao je sastavni dio društva ove zemlje. Ipak, spasio je Filipine od uništenja – kazao je msgr. Cruz. Nakon preminuća kardinala Jaimea Sina, Kardinalski zbor čini 181 kardinal, od kojih njih 115 ima pravo izbora.
Njegova je plemenita duša danas ušla u radost i mir vječnoga Kraljevstva – ovim se riječima papa Benedikt XVI. prisjetio lika pokojnoga filipinskoga kardinala Jaimea Sina u brzojavu sućuti koji je uputio Gaudenciu B. Rosalesu, nadbiskupu Manile. Uzdižući molitve za pokojnika i udjeljujući blagoslov svima koji su se okupili na pogrebnoj Misi, Papa je spomenuo njegovo neumorno zalaganje u naviještanju Evanđelja, te promicanju dostojanstva, općega dobra i nacionalnoga jedinstva filipinskoga naroda.