Svetkovina Presvetoga Srca Isusova, dan svećeničkog posvećenja

Sutra se u Crkvi slavi svetkovina Presvetog Srca Isusova, dan za posvećenje svećenika. O smislu i značenju ovog dana, nadbiskup Csaba Ternyak na upit našega novinara kazao je kako je Sveti Otac prihvatio prijedlog na poticaj Zbora za kler da jedan dan u godini bude određen za posvećenje svećenika. Papa je to učinio u pismu svećenicima za Veliki četvrtak 1995. Od tada u svim biskupijama svijeta se proslavlja ovaj dan na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Posvećenje kao obvezu ne osjećaju samo svećenici nego i vjernici koji gledaju u svećeniku Božjeg čovjeka, vjernog i trijeznog prijatelja, sigurnog vođu u teškim trenucima koji je izvor sigurnosti i utjehe. Stoga je ova svetkovina plodonosna za svećenika i za cijelu zajednicu, koja se sjedinjuje s njim u molitvi za njegovo posvećenje kako bi kao drugi Krist bio uzor i učitelj svetosti. Ovaj je dan, nastavio je nadbiskup, prigoda za zajednicu da moli Gospodara žetve da pošalje djelatnike u svoju žetvu. I sam Zbor za kler posvećuje ovom danu veliki pozor predlažući, svake godine, prikladne teme i priručna pomagala kako bi pobudio svećenstvo na otkrivanje potrebe posvećenja, što je sastavni dio svećeničkog poslanja i identiteta, i uključio cijelu crkvenu zajednicu da ih pomogne molitvama i žrtvama u ostvarenju njihove svetosti. Na upit o ovogodišnjoj temi, nadbiskup je odgovorio da se uklapa savršeno u sadašnji crkveni trenutak; u Euharistijskoj godini tema je mogla biti samo euharistijska. Među inim, put koji je započet kad je papa Ivan Pavao II. proglasio godinu Euharistije, nadahnuo nam je glavne crte predložene teme: Euharistija, svećeništvo i crkveno zajedništvo. I Sveti Otac je posvjedočio da je sveta Misa za njega, „apsolutno središte života i svakog dana“. Benedikt XVI. nas sada poziva da otkrijemo Kristovo prijateljstvo i da ga učinimo temeljem našeg svećeničkog postojanja. Samo nas zanosna ljubav prema Kristovoj osobi, pomoću posebne veze s Riječju života, uvodi u oduševljeno naviještanje Krista. Na upit može li se govoriti o prisnosti s Kristom, nadbiskup je odgovorio da je moguće danas i uvijek, i to je pastoralni prioritet, a i Benedikt XVI. u svom nagovoru rimskom kleru od 13. svibnja snažno upućuje na promišljanje o prisnosti s Kristom istaknuvši da je „vrijeme u Božjoj prisutnosti istinski pastoralni prioritet, u krajnjem slučaju najbitniji prioritet“. Često se zavaravamo da samim tim što smo svećenici posjedujemo Kristovo prijateljstvo, i da smo sposobni prenijeti ga na druge, što nije rečeno. Samo onda kad pomoću molitve uđemo u Kristovo srce, na poseban način u Euharistiji, osjećamo poziv da prožmemo cijeli dan tim osjećajima. Na našem odnosu prema Euharistiji temelji se odnos prema Kristu i Crkvi kao njegovom Mističnom Tijelu, zaključio je nadbiskup Ternyak.