Izmučena slika našega svijeta, koji je novo tisućljeće započeo uz terorizam i ratne
tragedije, poziva kršćane, više nego ikada, na življenje Euharistije kao velike škole
mira, gdje se odgajaju muškarci i žene koji postaju tkalci dijaloga i zajedništva.
Na ovaj odlomak iz apostolskoga pisma Ivana Pavla II., 'Mane nobiscum, Domine' (Ostani
s nama, Gospodine), za Godinu Euharistije koja je u tijeku, podsjetio je kardinal
Renato Martino, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, otvarajući, danas dopodne,
dvodnevni studijski seminar na temu "Mir i liturgija – put traženja". Organiziran
na poticaj Papinskoga vijeća za pravdu i mir, i u suradnji s Papinskim sveučilištem
Svetoga Anzelma, seminar želi proučiti i potaknuti duboku povezanost između liturgijskih
slavlja te društvenoga i političkoga zalaganja za mir. Na početku seminara pročitan
je brzojav državnoga tajnika kardinala Angela Sodana, u kojemu je izražena želja pape
Benedikta XVI. da sve življa kontemplacija Krista Kneza mira, pobudi veće i velikodušno
zalaganje u promicanju općih vrednota pravde i solidarnosti, i u poštivanju pravâ
ljudske osobe. Osvrnuvši se na te riječi u pozdravu sudionicima, kardinal Martino
i otac Albert Schmidt, rektor sveučilišta, istaknuli su kršćansko zalaganje za mir
koje nije moguće bez okrjepljujuće potpore svetih otajstava koja se slave u liturgiji
- vrelu s kojega se crpi, i školi u kojoj se uči kako zazvati i primiti, podijeliti,
svjedočiti i živjeti mir. U prvome je današnjem predavanju isusovac o. Keith Peclers,
govorio, dajući konkretne primjere, o opasnosti podjele između liturgije i života,
kada nakon liturgijskih slavlja koja sakramentalno obnavljaju Kristovu žrtvu za pomirenje
Boga s ljudima, kao i ljudima među sobom, ne uslijedi dosljedno zalaganje za pomirenje
u svijetu. Otac Peclers je također istaknuo i opasnosti od određenoga liturgijskoga
izolacionizma, u kojemu se mir razmjenjuje samo "među sobom", u ograničenosti župe
ili susjedstva.