Razmišljanje uz liturgijska čitanja VII. uskrsne nedjelje

Uz liturgijska čitanja VII. uskrsne nedjelje razmišlja vlč. Denis Barić
Braćo i sestre u Kristu, dragi prijatelji!
Odrednica rastanka u svagdanjem životu često su suze kojima iskazujemo osjećaje, ali i poštovanje, povezanost s određenom osobom s kojom se rastajemo. Isus je na rastanku sa svojim učenicima, prije odlaska u muku i smrt. No, zanimljivo: ne plače s onima koje je ljubio, već za njih moli! I kao da je time na trenutak ljudske vrjednote osjećaja izokrenuo naopako; ali ipak pokazao nam je kako suze nestaju i suše se, a molitva ipak ostaje. Današnje evanđelje VII. uskrsne nedjelje donosi nam dio Isusove velikosvećeničke molitve koje se zove tako upravo poradi toga što ju je Isus izgovorio na Posljednjoj večeri sa svojim učenicima, gdje je u isto vrijeme bio i svećenik i žrtva. U vjeri Novoga zavjeta Isus je jedini Veliki svećenik svih vremena, vječni žrtvovatelj jedinstvene žrtve svoga života. Zanimljivo kako Isus molitvu započinje pokretom lica i očiju – «Podiže oči k nebu i progovori…» Upravlja svoj pogled prema neizrecivim prostorima, želeći time jasno dati do znanja svakome od nas kako je nemoguće Boga prikovati za neko mjesto, nema mjesta koje bi moglo obuhvatiti Očevu prisutnost. U svojoj molitvi daje sažetak svoga zemaljskog života, naglašava da je ovo vrhunac slave Očeve, i napokon glasno moli za svoje učenike. Taj tripartitni vez očituje veliko jedinstvo zajedništva Sina s Ocem, kao i s onima koji su dionici tog istog zajedništva. I upravo poradi toga i nije čudo što unutar molitvene osmine za jedinstvo kršćana taj isti evanđeoski odlomak zauzima povlašteno mjesto povezujući izvor i uvir sveg kršćanskog življenja među ljudima. Gospodine, hvala Ti za dar Sina, hvala Ti za dar njegove molitve kojom je pristao biti dio tuđe boli, briga i neuspjeha. Obdari nas na rastancima molitvom, a ne suzama kako bi ta ista molitva progovorila iskrenošću, iskrenošću koja uočava istinu, ali i čuva nadu. Tada, ali tek tada moći ćemo moliti i za druge oko nas, baš poput Krista: «Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji».