Danas Crkva slavi blagdan svete Katarine Sienske, suzaštitnice Italije i Europe te
crkvene naučiteljice. Ova katolička mistikinja rođena je u Sieni, 25. ožujka 1347.
godine, u brojnoj trgovačkoj obitelji, a kao redovnica dominikanka zalagala se za
svetost i jedinstvo Crkve, za što je Bogu ponudila vlastiti život. Preminula je 29.
travnja 1380. godine, u Rimu, nakon povratka, na njezin nagovor, tadašnjeg pape Grgura
XI. u Vječni grad. Njezina svetost sastoji se u spoznaji da je stvorenje pred svojim
Stvoriteljem, odnosno da je ništa pred Bogom ljubavi koji je sve. Izražavala se u
klanjanju i žarkoj ljubavi prema Bogu i braći, a njezina duhovnost, svjetla i jednostavna,
ali istovremeno žarka i plodonosna, zadivljivala je i mijenjala osobe kojima je pristupala.
Iako gotovo nepismena, posjedovala je izvanredne prirodne darove i posebnu milost,
o čemu svjedoče njezini spisi. U njima se, naime, zamjećuje natprirodna mudrost koju
je primila izravno od Boga i stekla revnim slušanjem dominikanskih propovjednika.
Sveta Katarina je uspostavila odnose i s osobama na visokom društvenom položaju, poput
papâ i europskih kraljeva onoga vremena s kojima se dopisivala. Dar proroštva koji
je primila od Duha Svetoga i njezin otvoren karakter poticali su ju pak na iznenađujuće
poduhvate čiji je cilj bio prenijeti svakome i u svim okolnostima Božju volju. Današnjim
kršćanima ova velika svetica poručuje da se duša može klanjati Bogu, iako djeluje
u svijetu, odnosno, da možemo biti intimno sjedinjeni s Bogom, a da se ne udaljimo
od problema svijeta.