Otac Cantalamessa o Uskrsnu ć u

Uskrs je blagdan velike radosti za sve vjernike, jer je Krist uskrsnuo. Uskrs je Krist, govorili su crkveni oci. Za nas, Uskrs je sažetak čitave povijesti spasenja – kazao je za Radio Vatikan otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma. Uskrs je, u biti, prijelaz, ali prije svega, Božji prijelaz. To je teološki događaj: Bog koji prelazi u Krista i spašava; On također potiče naš prijelaz iz grijeha u milost – objasnio je o. Cantalamessa te citirao riječi svetoga Augustina: Uskrs je prijelaz u ono što ne prolazi, odnosno prijelaz do Boga koji je jedini neprolazan. Na upit novinara kako današnji vjernici mogu dobro živjeti Uskrs, o. Cantalamessa je istaknuo tradicionalni način, odnosno pripremu uz dobru Ispovijed. Valja učiniti ono tradicionalno čišćenje koje se nekada radilo u kućama, i kada se bacalo sve ono što je bilo okrnjeno i prljavo, kao bi sve bilo novo. To se činilo prisjećajući se onoga što se događalo u židovskim kućama, kada je do vazmenoga bdijenja trebao nestati sav kvasan kruh, jer u kući nije smjelo biti ničega 'pokvarenoga'. Za Pavla je to simbol novoga života, odnosno Uskrsa. Mislim da nas je Korizma već pripravila za to, ali tko to nije učinio, dobra je Ispovijed unutarnje čišćenje srca i duše, što je uvjet nužan kako bi se moglo radovati Kristovome uskrsnuću. Osvrnuvši se na činjenicu kako nas Kristovo uskrsnuće potiče na razmišljanje o našemu budućem uskrsnuću, iako smo jako vezani uz sadašnjost, kao i na pitanja o tome što će biti u Raju, i kakvi ćemo biti u budućnosti, o. Cantalamessa je kazao kako su to pitanja koja ostaju bez odgovora zbog vrlo jednostavnoga razloga. Drugi život, naime, u koji je Isus ušao svojim uskrsnućem, život je izvan vremena i prostora, a mi nismo u stanju zamisliti nešto što je izvan vremena i prostora. To bi bilo kao da govorimo o bojama čovjeku koji je rođen slijep: on ne zna ništa o bojama, jer nema te sposobnosti, ali to ne znači da boje ne postoje. Takvi smo i mi; ali, mi znademo da će drugi život biti život s Kristom, kako kaže Pavao, otići i biti s Kristom. Što ćemo raditi?, pitali su također u vrijeme svetoga Augustina, a on im je odgovarao: Dosađujemo li se kada nam je dobro, kada smo zdravi? Ili, dosađuju li se dvije osobe kada proživljavaju trenutak potpune radosti; dvoje zaljubljenih kada su zajedno, ne žele li da taj trenutak postane vječnost? Raj će biti trenutak najveće radosti koji će, na našu sreću, postati vječan – kazao je na koncu o. Cantalamessa.

Slavljenje Uskrsa liturgijski se produžuje i na slijedeći dan , odnosno na Uskrsni ponedjeljak. Taj je dan u današnje vrijeme postao više svjetovni blagdan, nego crkveni, te ujedno prigoda da se otiđe u okolicu grada, dok za onoga tko je stvarno doživio Uskrs, predstavlja nastavak uskrsne radosti – rekao je u razgovoru za Radio Vatikan propovjednik Papinskoga doma otac Raniero Cantalamessa. Međutim, - dodao je - za onoga tko ne slavi Uskrs, Uskrsni ponedjeljak nema smisla, jer označava blagdan za koji se ne zna dobro na što se odnosi. Tjedan poslije Uskrsa zove se 'In Albis' što na latinskome znači 'bijeli', jer su novokrštenici tijekom toga tjedna nosili bijelu odjeću – objasnio je otac Cantalamessa. Vezano uz razdoblje koje traje od Uskrsnog ponedjeljka pa do blagdana Duhova, kazao je kako je riječ o 50 dana koji su produžetak Uskrsa. U prošlosti se, naime, govorilo o Duhovima kao blagdanu od 50 dana, a ne zadnjem danu Pedesetnice. Tijekom tog vremena Crkva poučava vjernike da se stalnim zazivanjem Duha Svetoga pripreme za njegov silazak. No, često se događa da prizivamo Duha Svetoga, ali ne mislimo stvarno na njegov dolazak, ili Ga pak zovemo, ali ne želimo da On išta mijenja u našem životu – kazao je nadalje otac Cantalamessa, naglasivši kako, međutim, ako se želimo pripremiti za blagdan Duhova, trebamo Duhu Svetomu dopustiti da uđe u naš život te ga, ako je potrebno, i promijeni. Na upit našega novinara tko je Duh Sveti, propovjednik Papinskoga doma je odgovorio kako je riječ o trećoj Osobi Presvetoga Trojstva, koja je poslana, svjedoči i vodi potpunoj istini. U Bibliji je Duh Sveti prikazan kao vjetar, voda, oganj ili golubica, jer ga ljudi, budući da je čisti duh, ne mogu drugačije zamisliti. Sveti Augustin je za Duha Svetoga rekao da je oličenje ljubavi između Oca i Sina. Gdje je On, tu je i ljubav. Ljudi nisu svjesni koliko je potreban Duh Sveti, i zato da bi se živjelo ljudski. Brak se, kao sakrament ljubavi, ne može živjeti doli po daru Duha Svetoga koji daje sposobnost da se darujemo u braku i u drugim životnim sredinama. Kada bi Ga bolje upoznali, možda bi onda život postao manje tmuran, prije svega za kršćane – kazao je na posljetku propovjednik Papinskoga doma.