Veliki četvrtak dan kada se Crkva spominje ustanovljenja Euharistije i svećeništva

Veliki četvrtak je dan u koji se Crkva spominje ustanovljenja Euharistije i svećeništva. Spomenimo pritom da u svijetu ima više od 405.000 svećenika (od kojih 268.000 dijecezanskih i 137.000 redovnika), a svećenička su zvanja u porastu posebice zahvaljujući američkome kontinentu i Aziji. Kao svake godine, počevši od 1979., Sveti Otac za Veliki četvrtak uputi pismo svim svećenicima. Veliki četvrtak – napisao je papa Ivan Pavao II. u ovogodišnjemu pismu – dan je Kristove ljubavi izražene do kraja, do darivanja vlastitoga života. Papa nadalje podsjeća da svećenički život ima smisla ako se on zna darivati, stavljajući se na raspolaganj e zajednici i u službu svima potrebitima. Njegov je poziv, slijedeći Isusovu volju, učiniti od sebe sve za sve, kako bi spasio nekoga pod svaku cijenu. Ljudi imaju pravo obratiti se svećenicima, s nadom da će u njima vidjeti Krista – napomenuo je nadalje Sveti Otac. Potrebu za tim posebice osjećaju mladi, koje Krist i dalje zove k sebi kako bi postali prijatelji, te kako bi nekima od njih predložio potpuno predanje radi Kraljevstva. Neće sigurno nedostajati zvanja – istaknuo je Sveti Otac – ako ćemo biti svetiji, radosniji, i zaneseniji u vršenju svoje službe. Svećenik kojega je Krist "osvojio", lakše "osvaja" druge u odluci da se prepusti istoj pustolovini. Ali, i svećenici – napomenuo je nadalje Papa – imaju svoje slabosti, i svoje križeve. Ipak, svećenik je onaj koji, unatoč prolasku godinâ, nastavlja zračiti mladost, gotovo "zaražavajući" ljude koje susreće na svojemu putu. Njegova je tajna u "muci" koju on živi za Krista – napomenuo je Papa te pritom posebno istaknuo euharistijsko klanjanje. Stajati pred Isusom Euharistijom, i okoristiti se, na neki način, "samoćom" kako bi j u ispunili Njegovom nazočnošću, znači dati našemu posvećenju svu toplinu intimnosti s Kristom, od kojega naš život dobiva radost i smisao. U vremenu u kojemu brze kulturne i društvene promjene izlažu, posebice mlade naraštaje, opasnosti od gubljenja veze s vlastitim korijenima, svećenik je pozvan biti, u zajednici koja mu je povjerena, čovjek vjerne Kristove uspomene – istaknuo je S veti Otac na koncu pisma.

Veliki četvrtak, dan je posebno drag vjernicima i kršćanima . Na današnji se dan spominjemo posljednje večere Gospodinove s apostolima, te pranja nogu koje ostavlja snažan dojam u pučkoj pobožnosti. Veliki je četvrtak poseban dan, zbog toga što podsjeća na neke najviše darove koje je Isus darovao svojoj Crkvi, a to su prije svega njegovi Tijelo i Krv po kojima ostaje živ i nazočan u svijetu sve do kraja, zatim svećeništvo, te oporuka koju je Isus ostavio o bratskoj ljubavi – kazao je otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, govoreći o značenju ovoga dana za Radio Vatikan. Na novinarov upit zašto jedino Ivanovo Evanđelje ne govori o Posljednjoj večeri i posvećenju kruha i vina, ali je također i jedino koje spominje pranje nogu, o. Cantalamessa je napomenuo kako kod Ivana nalazimo veličanstvene Isusove oproštajne govore, koji su doista vrhunac evanđelja. Ivan je govorio o kruhu života – cijelo jedno poglavlje u njegovome Evanđelju govori o tome – i tim je događajem želio istaknuti duboki smisao Euharistije, ne toliko obred koliko njezino značenje, a to je služenje. Prema Ivanu, Euharistija je sakrament koji nas posvećuje na uzajamnu službu jedni drugima, kao što je kazao u Prvoj poslanici: "On je za nas položio život svoj; i mi smo dužni živote položiti za braću". Osvrnuvši se na koncu na dva poimanja Mise - kao žrtve i kao večere, o. Cantalamessa je kazao kako ne valja odvajati ta dva vidika. Istina je da se tijekom povijesti ponekad više isticao jedan, pa opet drugi vidik, ali oba su ta vidika Mise istinita. Važno je ne odvajati ih. Ukloniti, primjerice, dimenziju žrtve, značilo bi oduzeti Misi dramatičnu dimenziju koja objašnjava i na veličanstven način osvjetljava i ljudski život. U isto vrijeme, zajedništvo, gozba, upućuju na radost i pokazuju da je Euharistija sakrament nade koji nas priprema za vječnu gozbu – kazao je na koncu o. Cantalamessa.

Večeras započinje Vazmeno trodnevlje Muke i Uskrsnuća Gospodinovoga, vrhunac cijele liturgijske godine, tijekom kojega Crkva slavi otajstva spasenja. Trodnevlje započinje Misom Gospodinove večere, koju j e u Bazilici svetoga Petra, s početkom u 17.30 sati, predvodi o kardinal Alfonso López Trujillo, predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj. To je slavlje spomen na Isusovo ustanovljenje Euharistije i svećeništva. Na Veliki petak uvečer, bit će uobičajena pobožnost Križnoga puta u Koloseumu. Ovogodišnja razmatranja uz pojedine postaje Sveti je Otac povjerio kardinalu Josephu Ratzingeru, pročelniku Zbora za nauk vjere. Nit vodilju pronašao sam u Gospodinovoj riječi, u Ivanovome Evanđelju – kazao je u razgovoru za Radio Vatikan kardinal Ratzinger – Ako pšenično zrno ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo, dok, ako padne na zemlju i umre, donosi obilat rod. Ovim je riječima Gospodin dao euharistijsko, sakramentalno tumačenje svoje Muke, i Križnoga puta. On nam pokazuje da Križni put nije jednostavno niz boli i žalosti, već je on otajstvo; on je upravo taj proces u kojemu pšenično zrno pada na zemlju i donosi plod. Drugim riječima, pokazuje nam da je Muka darivanje samoga sebe, a ta žrtva donosi plod i postaje dar za sve – kazao je kardinal, a potom objasnio kako je mislio da bismo u ovoj Godini Euharistije trebali nastojati shvatiti Križni put upravo u kontekstu euharistijskoga otajstva. U Euharistiji je nazočan Križni put, a posebice plod, umnažanje kruha, nebeska mana koja proizlazi iz smrti Gospodinove. Mi možemo sudjelovati u Gospodinovome Križnom putu, jer je On taj svoj put za nas pretvorio u jedan oblik života kazujući nam: tko drži svoj život za sebe, izgubit će ga, tko daje svoj život, pronaći će ga – kazao je na koncu kardinal Ratzinger.