Odr ž ano z asjedanje U pravnog vijeća Zaklade Ivan Pavao II. za Sahel

U glavnom gradu Nigerije, Niameyu, prošlih je dana održano zasjedanje Upravnoga vijeća Zaklade Ivan Pavao II. za Sahel, na kojemu je, kao predstavnik Svete Stolice, sudjelovao mons. Karel Kasteel, tajnik Papinskoga vijeća Cor Unum. Sudionici skupa prisjetili su se apela koji je Sveti Otac uputio prije 25 godina, u korist najsiromašnijih afričkih zemalja, odnosno devet zemalja Sahela: Mauritanija, Čad, Burkina Faso, Senegal, Gambija, Gvineja Bisau, Kapverdski Otoci, Mali i Niger. Osim toga, pročitan je također i novi apel koji je Papa ponovno uputio nedavno, upravo onoga dana kada je drugi put otišao u bolnicu.

Osvrnuvši se na stanje u zemljama Sahela, mons. Kasteel je prije svega napomenuo kako je u pe t, od ovih devet zemalja, navala skakavaca ove godine uništila sve zalihe hrane i sjemenja. U Nigeru, gdje se održao skup, čak 6.000 naselja ostalo je potpuno bez hrane. Govoreći nadalje o drugim problemima koji muče te zemlje, tajnik Papinskoga vijeća Cor Unum je kazao da je glavni problem širenje pustinje, ali je istovremeno istaknuo zadivljujuću borbu kako bi se smanjile njezine posljedice. To je glavni cilj ove Papine zaklade. Zahvaljujući Bogu, mir je, a on je nezaobilazna pretpostavka za razvoj – kazao je mons. Kasteel. U nastavku razgovora spomenuo je također problem pošumljavanja, te izrazio zadovoljstvo zbog djelovanja Zaklade, koja od samoga početka pomaže cjelokupnome pučanstvu – kršćanima, muslimanima i animistima, a to stvara naklonost prema Katoličkoj Crkvi. Govoreći o djelovanju Crkve, mons. Kasteel je istaknuo brojne djelatnike koji – prema njegovim riječima – čine čuda. Laici su svjesni i djelotvorni, zatim tu su Misionarke ljubavi blažene Majke Terezije, koje imaju brojne zajednice, i na divan se način brinu o djeci i starijim osobama. Cijeli taj rad jako cijene i građanske vlasti – kazao je mons. Kasteel. Napominjući na posljetku kako pozornost međunarodne zajednice, nažalost, još uvijek nije dostatna, mons. Kasteel je kazao da se tamošnje pučanstvo nada većoj pomoći od bogatih zemalja. Valja pojačati dragovoljstvo, a veliki znak nade daje što već sada brojni mladi, i oni manje mladi, iz europskih zemalja, odlaze na neko vrijeme u te zemlje kako bi pružili pomoć.