Ra zmišljanje uz lit. čitanja 5. korizmene nedjelje

Uz liturgijska čitanja 5. korizmene nedjelje razmišlja vlč. Josip Bošnjaković ( )

Mnoštvo je detalja i opisa Isusa u Evanđeljima gdje reagira kao čovjek, osjeća kao čovjek, a ujedno te iste događaje prate i znakovi, čudesa, koji govore da je i nešto više od čovjeka, da je Bog. U današnjem Evanđelju opisuje se izvještaj Lazarove smrti i njegovog buđenja. Isus je bio povezan s Lazarovom obitelji, s njegovim sestrama Marijom i Martom i sigurno da mu je, poznavajući njih, bilo i stalo do njihovog dobra. Lazar umire, no Isus veli svojim učenicima da spava i da ga ide probuditi. Evanđelist nam vrlo snažnim i detaljnim riječima opisuje taj događaj. Isus je prikazan kao prijatelj Lazarove obitelji, solidaran je s onima koji tuguju radi Lazarove smrti, Isus je onaj koji riječju poziva na život, te buđenjem Lazara iz sna želi znakovito reći što će se s njim dogoditi o uskrsnuću.

Isus je solidaran s ljudima koji tuguju zbog Lazarove smrti. Ganula ga je njihova žalost zbog Lazara. Razumjeti drugoga, suosjećati s njime u svim trenucima života, kako u onim radosnim, a još više u teškim trenucima, znak je iskrene solidarnosti, solidarnosti koja ne pokazuje prezirno sažaljevanje nego ponizno suosjećanje. Isus to čini u mnogim situacijama koje su nam opisane u Evanđelju, te uvijek potaknut tom solidarnošću, potaknut ljubavlju prema konkretnom čovjeku čini dobro kako bi pomogao, te kako bi se time i Bog proslavio. Korizma je vrijeme u kojem drugima možemo činiti dobro. Nastojmo činiti male korake solidarnosti prema drugima.

Isus poziva na život. Sam je za sebe rekao da je Put, Istina i Život. Božja riječ jeste stvaralačka riječ, riječ koja iz ništavila stvara život. Sjetimo se samo prvih stranica Svetoga pisma gdje Bog svojom riječju stvara svijet. Ona je životvorna. Evanđelist Ivan nam svjedoči da je Božja Riječ tijelom postala i nastanila se među nama – Isus Krist, naš Gospodin. Po toj istoj Riječi, po Isusu Kristu i nama je darovan život, život vječni. Isus riječju Lazara poziva na život, vraća ga u život . Iz njegovih riječi izlazi snaga Božje ljubavi koja je jača od smrti. Koliko je prilika u našem svakidašnjem životu gdje svojim riječima, bilo izgovorenim u sebi u obliku molitve, ili izrečenim prema nekoj osobi koju susretnemo, možemo graditi život. Dobre riječi su poput kamena bačenog u vodu koja dugo iza bačenog kamena još uvijek pravi valove koji se kružno šire. Korizma je vrijeme u kojem drugima možemo činiti dobro. Počnimo od svojih, što neizgovorenih, što izgovorenih riječi.

Buđenjem Lazara na život Isus nagovještava ono što će se s njime dogoditi . Nalazimo se tjedan dana pred nedjeljom Cvjetnice s kojom počinje Veliki tjedan u kojem razmišljamo i prisjećamo se Kristove muke, koja svoj završetak ima u njegovom slavnom uskrsnuću. U današnjem društvu silno je naglašena svijest o potrebi toga da se čovjeku osigura što bolji i kvalitetniji život, što ima svoju dobru stranu. No čini se da se u naglašavanju ovozemnog života vrlo lako zaboravlja ono što slijedi iza toga, što se događa iza smrti. Zaboravljanjem i zanemarivanjem vječnog života nemoguće je graditi svijet na vrijednostima pravde, poštenja, ljubavi, mira. Naprotiv naglašavanjem ovozemnog ističe se zarada, ugled, moć. Korizma je vri jeme u kojem drugima možemo činiti dobro. Molimo za sebe, za ljude oko nas da gradimo s uvjerenjem svijet koji svoje vrijednosti traži u Bogu.