PORUKA BL. IVANA MERZA O EUHARISTIJI

PORUKA BL. IVANA MERZA ZA GODINU EUHARISTIJE 2005.

23. velja č e 2005. godine posve slu č ajno prona đ en je u Leksikografskom zavodu u Zagrebu do sada potpuno nepoznati č lanak bl. Ivana Merza koji je objavljen 1925. g. u Kalendaru «Danica» pod naslovom «Hrvatske crkve». Kada smo mislili da smo o bl. Ivanu Merzu sve već davno pronašli i pročitali, evo velikog, divnog i gotovo senzacionalnog otkrića! Povod članka bila je proslava tisućite obljetnice hrvatskog Kraljevstva 1925. čemu se i bl. Ivan ovim svojim člankom pridružio, ali na svoj jedinstven potpuno duhovan način. Članak je programatskog karaktera, a govori o Euharistiji slavljenoj tijekom povijesti kao najvažnijem sadržaju koji povezuje sve naraštaje Hrvata od kralja Tomislava do naših dana. Članak daje ujedno i snažne duhovne poticaje za hrvatsku budućnost. Naime, premda je članak pisan prije osamdeset godina on ima svu aktualnost i za naše doba, i to upravo za ovu Godinu Euharistije. Stoga ovaj članak možemo slobodno smatrati i kao nebesku poruku bl. Ivana Merza za Godinu Euharistije kojom se on sada iz Neba prik ljučuje njezinu slavlju. Članak ćemo prenij eti u nekoliko dijelova.

Hoću da prigodom tisućite obljetnice osnutka hrvatske kraljevine govorimo i o hrvatskim crkvama. Naše su crkve kroz deset stoljeća pratile hrvatski narod kroz njegovu burnu povijest, i one bi znale pripovijedati o mnogim žalostima i radostima, koje su potresale dušama naših pređa. Treba da im zato budemo zahvalni i da promotrimo, je li mi danas, koji smo daleko napredniji od suvremenika Tomislavovih, imamo razloga da s istim žarom ljubimo i resimo crkve, koje se nalaze na tlu hrvatske domovine. Zamislite si jedan čas! Kada stupite u jednu rimokatoličku crkvu i vidite upaljene svijeće, okićene oltare i svećenika odjevena u svečano misno ruho, zamislite sebi da ste za tisuću godina stariji i da se upravo toga dana slavi na Tomislavovu dvoru jedna velika svečanost. Lako ćete to učiniti, jer je sveta Misa u doba hrvatskoga kraljevstva bila skoro ista takva, kao što je i mi danas služimo po našim selima i gradovima. Rimokatolička služba Božja spada dakle među onu živu baštinu, koju su naši oci predali nadolazećim naraštajima, i vrlo je malo stvari dandanas, koje bi bile tako živa i lijepa uspomena na dane naših djedova, kao baš sveta Misa. Dok su se razni običaji promijenili tokom vjekova, rimokatolička Misa stoji poput čvrste hridine, kojoj podnožje počiva u prvoj hrvatskoj kršćanskoj prošlosti, a vrhunac joj siže u buduće vjekove, među našu unučad i praunučad. Sveta nas Misa povezuje poput čvrste niti s onima, koji počivaju u sjeni naših zvonika i koji će jednom za nama doći. Ona je dakle moćna veza našeg narodnog jedinstva i naše narodne svijesti. No , ona nema samo narodno značenje. Hrvatski je narod katolički narod, a to znači, da njegova povijest nije osamljena, već da se on razvijao rame uz rame s drugim narodima i da je vršio uzvišenu zadaću »predziđa kršćanstva«, koju mu je Bog namijenio.