2005-02-14 10:11:42

"Hrvatski zavjetni Kriz" fra Svetislava Krnjaka


Ako se pojam Domovine uzme kao Mater, a pojam Vjere kao Magistra, onda ćemo s punim pravom nauk o ljubavi prema istini moći nazvati Alma mater, a u svemu tome hrvatski svećenik je odista bio i ostao naš Ujak. To je najkraći zaključak koji nam iskrsne u svijesti kad dočitamo šesto izdanje dopunskog katekizma "Hrvatski zavjetni Križ" slavonskog franjevca, fra Svetislava Krnjaka, koji nam složenim naporom u genealogiji svoje obitelji Krnjak, ukaza i na drevne korjene naših rodova. On sam, na početku uvodnika ovom “proširenom i popravljenom izdanju” zaspisa: “Knjižica pred nama “Hrvatski zavjetni Kriz”, nastala je prvenstveno od sakupljenog materijala za predavanja vjeroučenicima koji su se spremali za svetu potvrdu”. Netko se mo ž e zapitati: dodatni katekizam u kojem se govori podjednako o vjeri i o domovini, je li to odista vjerska knjiga? Naš davni sunarodnjak, sveti Jerolim zapisa: “Ignorantio mater malorum omnium”. I jos više: narod koji zaboravi svoju prošlost, sličan je amnezičnom čovjeku koji se ne sjeća svoje prošlosti, ima necjelovitu vjeru i to u smislu suvremene katoličke liturgije. Naime, svaka misa počinje čitanjem nekog teksta iz povijesti Izraela, jer je bez te povijesti teško shvatiti nastanak i razvoj kršćanstva, a da bi evangelizirani narodi imali puninu vjere, trebaju se podsjetiti na svoju prošlost, jer sveta je povijest svih naroda, a ne samo jednoga koji je odbacio kršćanstvo. U povodu povratka hrvatskih zemalja k svojoj povijesnoj tradiciji, a s obzirom da je u naše krajeve, prema Evanđelju, kršćanstvo stiglo još za živih apostolâ, podsjetiti se na našu narodnu prošlost dvostruki je ugođaj Bogu, jer Ga slavimo upoznajući istinu o našoj povijesti koju je od pamtivijeka vodila ideja Boga Jedinoga, i jer se je, bar u nas kršćanstvo nakalemilo, ne na poganske disparatnosti, nego na svojevrsno jednoboštvo. Da ovo ima ne samo povijesnog smisla nego i materijalnih dokaza, dokazali su, u prvom redu fratri i to u Bosni. U okolici Livna, naime, kustos Arheološkog muzeja pri samostanu “Gorica” u Livnu, fra Bono Vrdoljak je, pretražuju ć i dva arheološka lokaliteta: Rašetaricu kod Podgradine i Listanac kod sela Listana. U prvom lokalitetu je, prije Domovinskog rata, otkrio jedan kružni zapis na kamenu, pisan zagonetnim slovima, a kod Listana pak drugi natpis na grobnoj ploči pisan prastarom mješavinom slova iz niza alfabeta, zapisan u drugoj polovici trećeg stoljeća po Kristu, kako to dokazuju i rimski novčići, nađeni po toj grobnici, gdje je pokopan, kako tu piše - Pop Tihodrag. Oba ta zapisa de š ifrirao je akademik Mirko Vidović i dokazao da je prvi pisan slovima staroiranske abecede iz vremena Arsakida (iz koje abecede je nastala nesto složenija sasanidska abeceda) i radi se o četiri riječi koje su zapravo citat iz Zarathustrinih “Gatha”, prvog striktno jednobožačkog proročkog djela, koje je utjecalo i na židovsko jednoboštvo, kako dokazuju “rukopisi s Mrtvog mora”, nađeni u Qumranu. Drugi zapis, nađen na grobnoj ploči u Lištanima, sastoji se od jedne duge rečenice pisane pismenima od kojih su kasnije nastala oba naša pisma: i glagoljica kao sakralno pismo i bosančica kao svjetovno pismo, a u biti je egzegetska definicija časnog i uzornog života jednog kršćanskog svećenika, a u kojem se za Boga tvrdi da je - Jedini, što je dokazom da je taj natpis klesan prije Nicejskog koncila, na kojem su koncilski oci shvatili da je Bog Trojedan. Fra Svetislav Krnjak je u ovom dopunskom udžbeniku za katehete donio fac-simile obaju navedenih zapisa, kao i znanstveno dešifriranje i tumačenje njihova sadržaja. Prvi zapis potječe iz vremena od prije osvajanja Aleksandra Makedonskog, a drugi iz druge polovice trećeg stoljeća po Kristu, kad su u Rimu bili na vlasti ilirski carevi, posebno Dioklecijan, čiji je ujak, rođeni solinjanin, sveti Kajo, prema “Liberu pontificalisu”, tada bio - kršćanski papa u Rimu. Naši ljudi su sigurno poznavali dobro ne samo kršćanske vjerske istine, nego i stanje u tadašnjem svijetu. Tako su iz raznih abecedâ uzimali slova koja odgovaraju prirodi našeg jezika i od tih slova sastavljali tekstove na svom jeziku. U “Hrvatskom zavjetnom križu” fra Svetislav Krnjak donosi opširne dokaze dvostruke vrijednosti za nas u ponovno nezavisnoj zemlji - vrijednosti iz naše antičke povijesti i iz našega prvotnog kršćanstva. Dvostruki ponos.








All the contents on this site are copyrighted ©.