Papa Ivan Pavao II. predvodio svetu Misu u svojoj sobi u bolnici Gemelli

Danas, na Čistu srijedu, kojom započinje Korizma, papa Ivan Pavao II. predvodio je, u svojoj sobi u bolnici Gemelli, koncelebriranu svetu Misu – priopćio je Joaquín Navarro-Valls, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice. Pepeo je blagoslovio Sveti Otac, koji je na obrede pozvao svoga osobnog liječnika, dr. Renata Buzzonettija, te ostale liječnike koji se brinu za njega. Kardinal Camillo Ruini, predsjednik Talijanske biskupske konferencije i Papin vikar za rimsku biskupiju, posjetio je danas dopodne Svetoga Oca, te novinarima kazao kako je ustanovio da je Sveti Otac uistinu dobro. Želio bih svima uputiti riječ umirenja i punoga pouzdanja – kazao je kardinal. Sljedeće se liječničko priopćenje o Papinome zdravstvenom stanju očekuje sutra u podne.

Istinsko obraćenje treba izvirati iz srca koje je spremno obratiti se – istaknuo je kardinal James Francis Stafford, viši pokorničar Apostolske pokorničarne, koji je danas dopodne, u ime Svetoga Oca, u Bazilici svetoga Petra predvodio Službu Riječi s blagoslovom i posipanjem pepela, čime započinje korizmeno vrijeme. Tijekom slavlja u vatikanskoj bazilici, molilo se također za Papino zdravlje. U liturgijskome kalendaru, Pepelnica se slavi u srijedu prije Prve korizmene nedjelje. Na taj dan svećenik posipa vjernike pepelom u znak kajanja i obraćenja, a pepeo se dobije paljenjem maslinovih grančica podijeljenih na Cvjetnicu prethodne godine. Sugestivnim slavljem, punim simbolâ, u vatikanskoj bazilici, započelo je – kako je istaknuo Sveti Otac u korizmenoj poruci – odgovarajuće vrijeme za jačanje molitve i pokore, otvarajući pritom srce za poslušno prihvaćanje Božje volje. U propovijedi, kardinal Stafford je podsjetio na Papin poziv da se ove godine u korizmenome vremenu istakne naš bitni odnos s Euharistijom, jer bez snage koja izvire iz nje, ne možemo živjeti. Obraćajući se vama, braćo i sestre, osjećam radost i čast što mogu u ime Svetoga Oca predvoditi ovu svečanu liturgiju. Osjećamo njegovu duhovnu nazočnost među nama i mislimo na njega s ljubavlju, moleći Gospodina da mu podari milostî potrebne za njegovu karizmu – kazao je, između ostaloga, kardinal Stafford. Sažimajući u tri točke korizmeno zalaganje vjernika, kardinal je prije svega istaknuo "liturgiju Crkve" koja je, pred nesigurnošću vjere, prvo sredstvo istinske evangelizacije. Potom, ponovno otkrivanje Euharistije: valja učiniti našim ono euharistijsko čuđenje koje je vodilo Svetoga Oca usastavljanju enciklike 'Ecclesia de Eucharistia'. I na koncu, vrednovanje odnosa, upravo u Euharistiji, između liturgije i života. Pozornost prema siromaštvu bilo koje vrste, zajedno s međusobnom ljubavlju, pomoći će nam biti prepoznatljivi kao pravi Kristovi učenici. Odnos između liturgije i života zahtijeva odvažno svjedočanstvo pravih vrednota: života, obitelji, osobne čestitosti, obvezâ koje donose bračna veza, svećenički celibat, redovničko posvećenje, i društveno zanimanje, bez kojih nema pravoga duhovnog siromaštva. Kardinal Stafford je nadalje istaknuo kako nas za korizmeno vrijeme Isus upućuje na tri načina kako živjeti obraćenje. Jedan je milostinja, odnosno podjela s drugima; zatim molitva, odnosno pouzdanje u Gospodina; te post, odnosno sposobnost postaviti si ograničenja. Ipak, obraćenje ne smije biti samo formalno – naglasio je kardinal Stafford. U postu, kao i u molitvi, Isus insistira na unutarnjemu vidiku. Prava molitva, zajedno s istinskim obraćenjem koje iz nje proizlazi, treba izvirati iz srca koje je spremno obratiti se. Obraćenje je pomirenje s Bogom, koje svaki kršćanin treba prije svega njegovati u svojemu srcu, ali koje se treba podudarati s pomirenjem s braćom – kazao je na koncu kardinal Stafford.

Danas je popodne, u Bazilici sveteSabine, kardinal Jozef Tomko, nekadašnji pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda, i predsjednik Papinskoga odbora za međunarodne euharistijske kongrese, služio svetu Misu na početku Korizme.

Govoreći s novinarom Radio Vatikana o značenju Korizme za kršćane, otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, prije svega je istaknuo njezino asketsko značenje. To je vrijeme u kojemuse, slijedeći u mislima Isusa u pustinji, ulazilo u borbu sa zlom, ali ne samo onim oličenim, odnosno Sotonom, već i ostvarenjima zla u vlastitome životu, odnosno strastima. Tako su nastaliklasični korizmeni običaji: post, milostinja i molitva. To su tri korizmena stožera. Ali, Crkva se danas ne oslanja samo na te asketske čimbenike. Najvažniji vidik Korizme, možda je snažnije slušanje Božje riječi – napomenuo je o. Cantalamessa. Na upit novinara je li Korizma, osim što je vrijeme pokore, je li i vrijeme žalosti, o. Cantalamessa je kazao da ono možda jest vrijeme žalosti za tijelo, ali ono što je žalosno za instinkt, radosno je za drugi čovjekov dio, još važniji, odnosno za njegov duh. Možda bismo se trebali više osloniti na to, na pozitivnu stranu, ipogledati rezultate ovoga razdoblja veće tišine, većega zalaganja, odricanja, … te vidjeti kakoono djeluje na duh poput dijete, jer nas vraća u formu. Govoreći pak o negativnim čimbenicima, o. Cantalamessa je istaknuo kako valja podsjetiti na, danas puno važniji, post, a to je post slika, jer svijet je u slikama pronašao sredstvo kako bi prenosio materijalističku, sensualističku ideologiju, temeljenu potpuno na novcu. Stoga je ovo vrijeme kada bi trebalo više paziti na ono što nam prolazi ispred očiju, putem televizije, Interneta, kinematografa i ostaloga – upozorio je o. Cantalamessa, te osvrnuvši se na koncu na ovu godinu posvećenu Euharistiji, kazao kako Euharistija nije čimbenik koji se nalazi pokraj ili iznad drugih, već ona treba oživljavati sve u kršćanskome životu. To je bila namjera i Svetoga Oca, kada je proglasio euharistijsku godinu – ne dodavati nove stvari, već dati euharistijsko obilježje svemu onome što činimo, odnosno činiti tako da se sve sabire u Misi, i da sve kreće od Mise. Sve ono što čovjek radi, svi asketski napori za poboljšanje, sve borbe, i pomoć siromašnima, u Misi pronalaze opravdanje, jer se sjedinjuju s velikom Kristovom žrtvom, i tako poprimaju vrijednost i snagu za nastavak – kazao je na koncu propovjednik Papinskoga doma.