130. obljetnica rođenja uršulinke Majke Klaudije Boellein

Uz Godinu Euharistije lijepo se ugrađuje svijetli lik uršulinke Dobre Majke Klaudije Boellein, koja je primila dar života 17. siječnja Svete 1875. godine. Bila je tada 2. nedjelja po Bogojavljenju, a slavio se blagdan Isusova Imena. Isti je dan bila krštena dobivši ime Jerina-Matilda. Sveto je Ime Isus na njezinim ustima zvučalo tako toplo i uvjerljivo, da osobe koje su je čule nisu nikada posumnjale da će im ono biti utjeha u svakoj nevolji i tuzi, i da će u tom svetom Imenu naći snage u svim životnim nedaćama. Na to sveto Ime bila je osjetljiva već u najnježnijoj dobi. O njemu joj je pričao otac Janko, koji je, nažalost, preminuo kad je imala samo tri godine, a od majke Slave nije dobila za nas očekivani nastavak vjerske pouke. No, Bog joj je ostavio plemenitog djeda Dragutina Boelleina, prijatelja biskupa Strossmayera, te velikog vjernika i domoljuba. Tim svetim Imenom njezin ju je "didica" pripremao za vjerničku budućnost, jer je sam svaki dan prisustvovao sv. Misi i molio Krunicu. Pred očima male Jerine stasala je veličanstvena đakovačka katedrala, dovršena i posvećena 2. listopada 1882., upravo kada je krenula u školu. Djed joj je govorio o Isusu prisutnom i u maloj crkvici Sviju Svetih u kojoj je krštena, ali i u ovoj katedrali posvećenoj "Slavi Božjoj, jedinstvu Crkava i slozi i ljubavi naroda svoga", kako je dao napisati nad vratima njezin utemeljitelj Strossmayer.Nakon tri razreda pučke škole kod sestara Sv. Križa, kod kojih je upijala vjerske istine, nakon majčine ponovne udaje preselila se u Zagreb. Majka je za svoje dvije kćeri željela solidnu izobrazbu i odgoj te ih je povjerila brizi sestara sv. Vinka. Upravo u istoimenoj crkvi primila je svoju prvu sv. Pričest koja ju je zapečatila za čitav život. Sama je priznala da je nekoliko sati bila odsutna svemu zemaljskom i uronjena u veličanstvenost Božjega Bitka. Od Euharistije je doslovno živjela. Kad je 1904. godine stupila u uršulinski samostan u Varaždinu, bila je to već zrela kršćanska djevojka, koja je potom kao redovnica Majka Klaudija bila silno zaposlena, ali je duge sate provodila pred svetohraništem ili pred Gospinim oltarićem moleći svoj ružarij. Sve su sestre i učenice vidjele i gotovo opipljivo doživjele njezinu uronjenost u Boga, ali i potpuno njezino darivanje njima svima, bez obzira o kakvim se uslugama ili molbama radilo. Njezin blagi pogled ulijevao je svima posvemašnje povjerenje u život pred kojim su stajale, jer su na njoj vidjele živog euharistijskog Isusa. Čak su i najmanje učenice znale reći, kada nisu upamtile njezino ime, da je to ona Majka koja je najsličnija Isusu. Sestre je upućivala da kod Isusa traže utjehu i jakost, jer, govorila je: "Bog je prisutan u svim našim patnjama i borbama, a ta je prisutnost, prisutnost ljubavi. Predajte se toj ljubavi!". Mladim je novakinjama govorila da se za sv. Misu uvijek svečano obuku, a napose na Veliki četvrtak, dan ustanove Euharistije i ređenja prvih svećenika. Zbog dostojanstva uprisutnjivanja Euharistije, za nju su svećenici bili uzvišeniji i od samih anđela koji nemaju tu vlast. I kad je bila već posve zgrbljena starica, znala je nepomično klečati i za vrijeme dvije Mise. Pogled na nju svima je ulijevao strahopoštovanje pred Presvetim.I danas, doista velik brojvjernika traži listiće s njezinim mislima i sličice s molitvama, životopis i sve što bi im moglo što više približiti njezin tako jednostavan i ponizan lik, jer osjećaju da ih Isus po njoj uslišava, posebno nakon dobre sv. Ispovijedi i Pričesti. Neka i nama, kao i njoj, bude najljepša molitva od jedne riječi: "Bog, Bog, Bog,!". Kao i izreka: "Neću ništa drugo nego što Bog hoće.". Molimo se i mi Gospodinu s pouzdanjem: "Isuse, koji si se pojavio na zemlji kao dobrota i čovjekoljublje, ti najbolje poznaješ patnje današnjega čovjeka. Hvala ti što si nam dao osjetiti svoju dobrotu i ljubav po Majci Klaudiji. Proslavi se po njoj i daj svima koji joj se utječu snage i olakšanje. Umnoži im vjeru, utvrdi pouzdanje i usavrši ljubav. Amen."