Ivan Pavao II. članovima Rimske rote

Moralna dimenzija u radu djelatnika crkvenih sudišta bila je ključna tema govora koji je papa Ivan Pavao II. upravio članovima Rimske rote, koje je primio u audijenciju u prigodi početka sudske godine. Oduvijek se u sudskome postupku bilo koje vrste posebno snažno postavljalo etičko pitanje – istaknuo je Sveti Otac te ustvrdio kako osobni i zajednički interesi mogu navesti strane na pribjegavanje različitim vrstama lažnosti i čak podmitljivosti u svrhu postizanja povoljne sudske odluke. To je opasnost od koje nisu zaštićeni ni kanonski postupci, kojima se nastoji spoznati istina o postojanju, odnosno nepostojanju, ženidbe. Sigurno, nesumnjiva važnost, kojuto ima za moralnu svijest stranaka, čini manje vjerojatnim pristanak na interese koji nisu u skladu s traženjem istine - kazao je nadalje Papa, ali upozorio da može također biti i slučajeva u kojima dolazi do takvoga pristanka, koji remeti pravilnost postupka. Ipak, ima vjernika koji, iako se osobno nalaze u bračnoj krizi, žele ju rješavati slijedeći istinu, a ne na neki drugi način.U sadašnjim okolnostima prijeti još jedna opasnost – kazao je nadalje Sveti Otac – U ime prijepornih pastoralnih potreba, uzdigao se glas kako bi predložio proglašavanje ništavnima potpuno neuspjelebračne zajednice. Kako bi se postigao takav rezultat upućuje se na održavanje prividnosti postupka, prikrivajući nepostojanje pravoga parničnog suda, što je u suprotnosti s najosnovnijim načelima normative i naučavanja Crkve. Zadržavši se potom na deontologiji suca, koji svoj kriterij nadahnjujena ljubaviprema istini, Papa je kazao kako on treba prije svega uvijek biti uvjeren da istina postoji. Sudac koji radi pravedno, ne dopušta da ga uvjetuju osjećaji lažne samilosti za osobe, ni lažni uzori misli, iako su oni prošireni u toj sredini. On zna da nepravedne presude ne mogu nikada biti pravo pastoralno rješenje, te da Božji sud o vlastitome djelovanju jest ono što vrijedi za vječnost – upozorio je Papa i dodao kako se sudac stoga treba držati pravilno protumačenih kanonskih zakona, te ne smije nikada izgubiti iz vidikabitnu povezanost pravnih normi s naukom Crkve, izbjegavajući pozitivistički mentalitet. S druge je strane Sveti Otac podsjetio kako su biskupi suci u svojim zajednicama po božanskome pravu, te u njihovo ime sudišta upravljaju sudstvom. Biskupi ne mogu misliti kako je rad njihovih sudišta čisto "tehničko" pitanje za koje se ne trebaju zanimati povjeravajući ih potpuno svojim sudskim vikarima – upozorio je Papa te na koncu primijetio kako je istina da je dužnost pravodobnoga suda dio konkretneslužbe istini, te ljudsko pravo; ipak, pogrešna brzina, koja je na štetu istine, još je nepravednija – upozorio je na koncu Sveti Otac.Dekan mons. Antoni Stankiewicz, u svojemu se govoru osvrnuo na određivanje bračnoga identiteta te istaknuo kako si identitet i dostojanstvo istinskoga braka, na kojemu se temelji obitelj, ne mogu prisvajati heteroseksualne činjenične zajednice, u kojima se ljubav ne pretvara u stalnu i strogo pravnu obvezu. Još manje to mogu zahtijevati istospolne zajednice kojene poštujuono što bi trebala biti zajednica ljubavi i života između muškarca i žene, u međusobnome darivanju otvorenome za život – kazao je mons. Stankiewicz, a potom se osvrnuo također na stanje rastavljenih i ponovno vjenčanih vjernika.