Papina solidarnost prema žrtvama potresa na jugoistoku Azije

Katolička Crkva na prvoj je crti u pružanju pomoći pučanstvu pogođenome strašnim podmorskim potresom koji je opustošio jugoistočni dio Azije. Papa Ivan Pavao II. tijekom podnevnoga nagovora prošle nedjelje potaknuo je međunarodnu zajednicu da pruži olakšanje pučanstvu koje je pogodila ova katastrofa. Tu je obvezu Sveti Otac osobno preuzeo, preko Papinskoga vijeća Cor Unum. Po nalogu Svetoga Oca, Cor Unum je apostolskim nuncijaturama u Indiji, Tajlandu, Indoneziji i Šri Lanki poslao prvu žurnu pomoć od strane Svetoga Oca – kazao je za Radio Vatikan mons. Karel Kasteel, tajnik Papinskoga vijeća Cor Unum. Caritasova je mreža pak skupila više od 2 milijuna dolara, a više je Caritasa, primjerice austrijski, nizozemski i američki, uputilo stručnjake na lice mjesta kako bi poduprli rad nacionalnih Caritasa. Veliku potporu pruža također Isusovačka služba za izbjeglice – kazao je mons. Kasteel te dodao da se razvoj događajastalno pratikako bi Sveti Otac bio uvijek obaviješten o svemu što se čini. Govoreći o najžurnijim potrebama, mons. Kasteel je kazao kako ljudima koji su sve izgubili treba sve, ali prije svega im treba osigurati smještaj i lijekove. Važno je imati sredstva na raspolaganju, a treba još malo i pričekati kako bi se dobio opći uvid u situaciju – zaključio je mons. Kasteel.

Bilanca strahovite tragedije koja je pogodilaAziju svakoga se trenutka pogoršava. Osim toga, prema informacijama koje je jučer objavio UNICEF, trećinu žrtavačine djeca. Povijest čovječanstva tako bilježi još jedno krvoproliće nevinih, kojih se Crkva upravo danas prisjeća spominjući se nevine dječice, žrtava kralja Heroda. Osvrnuvši se na ovu novu katastrofu, teolog mons. Bruno Forte, nadbiskup Chietija-Vasta, kazao je kako pred boli nevinih, ljudski um traži pojašnjenje od Boga, jer – kaže se – ako je ovaj Bog svemoguć, onda je zao. Ako, naprotiv, ne može učiniti ništa drugo do podnositi ono što se događa, onda je nemoćan, i nije Bog. U stvari, ovakvo je razmišljanje krivo – kazao je nadbiskup Forte – jer na Bogaprenosi ljudske mjere, naše poimanje Boga. Bog kojega nam je Isus objavio potpuno je nešto drugo. On je Bog koji se, upravo stoga što je ljubav, stavlja na stranu ljudske boli i slabosti, prati ljudsku bol i poziva čovjeka da prati njegovu bol. To prije svega znači da su svi nevini koji su stradali u ovoj tragediji, kao iusvim tragedijama u povijesti svijeta, sigurno u zagrljaju ovoga Boga koji je Bog samilosti, milosrđa i beskrajne nježnosti, poput majke s djetetom. Zatim, pitanja koja ljudski um postavlja pred skandalom zla u svijetu, trebajuse otvoriti dubini otajstva. Bog nije neki obični, jednostavni odgovor na naša pitanja, On pohranjuje smisao svega postojećega. Odnosno, On će nam taj smisao moći i htjeti u potpunosti objaviti samo u svojoj slavi, kada ćemo Ga vidjeti licem u lice. Treba stoga znati pustiti da tišina, Božjašutnja, čuva odgovore koje bismo mi htjeli. Treća važna stvar – kazao je nadbiskup Forte – jest da mi, poduprti uvjerenjem da je Bog ljubav, i u ovim trenucima upotrijebimo svoje sposobnosti i mogućnosti kako bismo svjedočili solidarnost i blizinu onima koji suunevolji. Osvrnuvši se potom na odnos čovjek – stvoreno, nadbiskup je naglasio kako stvoreno ima svoj ritam i svoje zakone, koji ponekad poremete sva predviđanja i ljudske mjere. Zbog toga nam ovakvi događaji daju osjećaj naše ograničenosti pred prirodom, a s drugenas strane pozivaju da uvijek budemo pozorni, posebice u svemu što može kršiti prava prirode, koja, naprotiv,valja čuvati i poštivati upravo zbog toga što posljedice njihovoga kršenja nemamo u svojim rukama – zaključio je nadbiskup Bruno Forte.