Uz liturgijska čitanja Četvrte nedjelje Došašća

Slavimo četvrtu i posljednju nedjelju Došašća. Evanđelje nam donosi jedan tjeskoban i dramatičan trenutak u Josipovu i Marijinu životu. Vrijeme njihovih zaruka bliži se kraju. Josip treba upriličiti svadbu i dovesti zaručnicu Mariju u svoju kuću. Odjednom, iskrisava nesavladiva zapreka. U času, kad bi sve trebalo biti u redu, sve radosno i raspjevano, nastaje neočekivani zaplet. Zaručnica se pokazuje trudna. Po židovskom zakonu nema tu ništa loše, jer zaruke su već smatrane brakom i zaručnici kao pravi supružnici. I dijete začeto i rođeno u vrijeme zaruka smatrano je zakonitim djetetom. Ali, Josip je na muci i u silnoj neizvjesnosti. On s ovim slučajem, s ovom trudnoćom, nema nikakve veze. Mariju dobro pozna i neizmjerno cijeni, i siguran je da ga nije iznevjerila. Što je, dakle, po srijedi? Odgovora ni otkud, a Marija šuti. Tajna, nepremostiva tajna! Što će učiniti?!… Iz te nerješive tajne, on se odluči tajno povući, naprosto isčeznuti. Kaže Evanđelje: «A Josip, muž njezin, pravedan, naumi, da je potajice napusti…» Ali Onaj koji je zapleo, taj je i raspleo! Koji je sve zamrsio, taj je i sve savršeno razmrsio. Bog je Josipu otkrio tajnu! Poručuje mu po anđelu: «Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njihovih». Eto odgovora! Tajna je riješena! I Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu! Koliko god bijaše mučan i tjeskoban zaplet toliko veći i radosniji bijaše rasplet. Eto, što znači prisebnost i razboritost u presudnom času. I pouzdanje u Boga! I po nama krivudavim i zagonetnim crtama on ravno piše. Na pozornici spasenja zbiva se najpresudniji događaj: utjelovljenje Sina Božjega, Spasitelja svijeta. S ljudske strane Bogu su poslužile i s Bogom su savršeno surađivale dvije izuzetne mlade osobe: bezgrešna Djevica Marija i pravedni Josip i njihov djevičanski brak. Svaki od njih je svoj osobni život prikazao Bogu, da Bog od njih učini što hoće i da po njima izvede svoj naum spasenja. Marija u navještenju, svojim «fiat» - «neka mi bude» učinila je, da u njezinoj utrobi Duh Životvorac ostvari jedinstveno materinstvo i stvori ljudsku narav Sinu Božjemu, da tako ona žena, stvorenje postane Bogomajka, roditeljka Onoga koji je nju stvorio. Postala je, kako divno pjeva Nazor: «bijeli most koji zemlje dno i neba vrh u jedno spaja» To je bila tajna pred kojom je Josip najprije stao, umuknuo i htio se povući. Ali, kad je saznao o čemu se radi hrabro je podmetnuo svoja leđa pod Djelo spasenja: uzeo je svoju mladu zaručnicu, sada i Bogomajku i božanskog Djetića, kojega je nosila pod srcem i za njih stvorio topli i dragi nazaretski dom. Tako se dogodio Božić. Ulazak Boga u povijest, u sve naše, osim grijeha. Tako se dogodilo i spasenje: u suradnji Boga s čovjekom I tako se događa uvijek: Bog s nama i mi s Bogom. Samo tako i nikako drukčije!