Proglašena 22 dekreta Zbora za proglašenje svetih

U nazočnosti pape Ivana Pavla II. danas su u Vatikanu proglašena 22 dekreta Zbora za proglašenje svetih, među kojima tri dekreta za kanonizaciju, osam za beatifikaciju, jedan dekret o mučeništvu, te 10 dekreta o herojskim vrlinama, a odnose se na jednoga kardinala, jednoga nadbiskupa, dva biskupa, 11 svećenika i 7 redovnica. Tri buduća sveca snažni su likovi pastirâ. Ukrajinski nadbiskup Lavova za vjernike latinskoga obreda,Josip Bilczewski, profesor dogmatske teologije, koji je živio između 1860. i 1923. godine, tijekom Prvoga svjetskog rata, kao i u drugim sukobima koji su mu slijedili, bio je uporište katolištva, pravoslavcima i Židovima. U isto je to vrijeme u Lavovu živio io. Sigismund Gorazdowski. Djelovao je u više župâ, te potaknuo brojna djela za svećenike, mlade, bolesne i siromašne. Osim toga, autor je vrlo uspjeloga katekizma za puk, i utemeljitelj kongregacije Sestara svetoga Josipa za siromašne i bolesne. Treći blaženik kojega će Sveti Otac proglasiti svetim jest TalijanGaetano Catanoso. Živio je u razdoblju od 1879. i 1963. godine, a bio je župnik, prvo u malome mjestu u Calabriji, a potom u gradu Reggio Calabria, te utemeljio jednu žensku redovničku kongregaciju. Svih devetoro budućih blaženika živjelo je između XIX. i XX. stoljeća.Kardinal Clemens August von Galen, bio je trn u Hitlerovom oku, a uvijek se posvećivao pastoralnoj službi, i kao župnik u Berlinu i kao münsterski biskup. U kardinalski zbor ga je uvrstio Pio XII., koji ga je nazvao herojem, jer je nesebično branio narod od pogrešaka i nasilja nacizma, izlažući se opasnosti od zatvora pa i smrti. Vrlo omiljen u narodu časni sluga BožjiCharles de Foucauld, rođen je u Strasbourgu, u plemenitaškoj kršćanskoj obitelji. Živio je u siromaštvu i kontemplaciji, te bratski svjedočio Božju ljubav među kršćanima, Židovima i muslimanima. Sestra Maria Anna Cope,tijekom 30 je godina nesebično služila gubavcima na otoku Molokaiu, u havajskome arhipelagu. Rođena je u Njemačkoj 1838. godine, s dvije se godine seli u Ameriku, te kao redovnica Trećega reda svetoga Franje prihvaća poziv oca Damiana de Veustera da nastavi njegov rad u bolnici za gubave. Zahvaljujući herojskome djelovanju ove misionarke među gubavcima, širenje je ove teške bolesti na tom otoku bilo zaustavljeno. Poljski svećenikLadislao Findyszmučenik je vjere. Svoje je poslanje vršio u vrijeme rata i pod komunističkim režimom, koji ga je 1963. godine uhitio, i u zatvoru podvrgnuo poniženjima i maltretiranju. Tjelesno uništen, preminuo je nekoliko mjeseci nakon što je pušten iz zatvora. Još jedan poljski svećenik, budući blaženikBronislao Markiewicz, bavio se ponajviše odgojem siromašne mladeži bez roditelja, a utemeljio je i mušku i žensku kongregaciju svetoga Mihaela Arkanđela. TalijanLuigi Biraghi, bio je duhovnik u Velikome milanskom sjemeništu i utemeljitelj kongregacije Sestara svete Marceline. Među budućim blaženicama, tu su još Portugalka majkaRita Amata od Isusa, koja je pokrenula utemeljenje družbe Sestara od Isusa, Marije i Josipa; TalijankaMaria Crocifissa Curcio, utemeljiteljica kongregacije karmelićanki Misionarki svete Terezije od Djeteta Isusa; te ŠpanjolkaFiorentina Nicol Goñi, koja je u Peruu, zajedno s biskupom Ramónom Zubietom utemeljila Sestre dominikanke od Presvete Krunice, čija je bila i prva poglavarica. Kao što smo već napomenuli, jedan od dekreta za beatifikaciju priznaje čudo koje se dogodilo po zagovoru poznatoga biskupa Münstera, u Njemačkoj, časnoga sluge Božjega kardinala Clemensa von Galena. Rođen 16. ožujka 1878. godine u Vestfaliji, pokrajini na sjeveru Njemačke, 1903. godine ulazi u biskupijsko sjemenište u Münsteru, a 1904. godine je zaređen za svećenika. Nakon toga slijede vrlo važne godine koje je proveo kao župnik u crkvi svetoga Matije u Berlinu, a 1933. godine imenovan je münsterskim biskupom, i na toj službi ostaje do preminuća, 22. ožujka 1946. godine. Njegovo je biskupstvo imalo dva bitna obilježja – kazao je u razgovoru za Radio Vatikan odvjetnik Andrea Ambrosi, postulator kauze za njegovu beatifikaciju – S jedne je strane tu ljubav za vjernike u njegovoj biskupiji, sjedinjena s naporom za pružanje pomoći u svemu što je mogao učiniti, posebice pod nacional-socijalističkim režimom, a s druge strane, tu je snažna obrana njegovoga stada od napada neprijatelja Crkve. Zbog tog njegovog ponašanja i velike pomoći koju je, koliko je god mogao, pružao Židovima, Hitler ga je više puta zastrašivao, ali, iako je to želio, nije ga mogao ubiti jer je kardinal bio vrlo poznat i imao na svojoj strani sve katolike u Vestfaliji, najvažnijem i najbogatijem području Njemačke. Da je ubio kardinala von Galena bio bi izgubio cijelu tu vrlo važnu pokrajinu; i Hitler je to znao – kazao je na koncu Ambrosi.