Kardinal Ratzinger i predsjednik talijanskoga Senata Marcello Pera o kršćanskim korijenima Europe

Ako Europa želi imati budućnost, ne može se odreći svoje prošlosti, nego treba priznati vlastite korijene – to je ukratko zaključak do kojega su došli kardinal Joseph Ratzinger, pročelnik Zbora za nauk vjere, i predsjednik talijanskoga Senata Marcello Pera, u knjizi pod naslovom "Bez korijena". Knjiga je u ponedjeljak, 13. prosinca, predstavljena u Rimu, a sadrži njihova razmišljanja o duhovnome, kulturnome i političkome stanju Staroga kontinenta.Savez između katolika i svjetovnjaka sposoban zasvladavanje starih prepreka – želja je predsjednika Pere koji upozorava na krizu europskoga identiteta. Pred velikim izazovima – od terorizma do islamskoga fundamentalizma, od bioetike do doseljeništva, - prema mišljenju senatora Pere - Europa treba ponovno otkriti svoje roditelje, te je također nužan savez između svjetovnjaka i kršćana koji se temelji upravo na identitetu vrednota, jer upravo se u kršćanstvu nalaze temelji vrednota ljudskoga dostojanstva, snošljivosti i slobode. Predložio sam ovu suradnju ne zbog toga da se laici, liberali, kršćani, i drugi, zatvore u zajednički rov kako bi se obranili, ili još gore, kako bi napali nekoga. Naprotiv, predložio sam to kako bi se prepoznali djecom iste obitelji koja je povijesno kršćanska obitelj Europe – napomenuo je senator Pera. Taj je dijalog važan i za kardinala Ratzingera koji je istaknuo kako drvo i korijeni zajednički mogu živjeti, i biti životna snaga koja stvara budućnost. Moja je tvrdnja da se laička kultura, odvojena od svojih korijena, apsolutizira, postaje nesnošljiva i dogmatična. Zapad se pokušava, pun razumijevanja, otvoriti vanjskim vrednotama, ali on više ne voli samoga sebe. Od vlastite povijesti vidi samo ono što valja otkloniti i što je razarajuće, a nije više u stanju primijetiti ono što je veliko i čisto – napomenuo je nadalje kardinal Ratzinger u knjizi. Europa dakle treba ponovno prihvatiti samu sebe. Ali, kardinal Ratzinger ističe također kako je nužno pokazati lice objavljenoga Boga … Onoga koji je toliko čovječan da je sam postao čovjekom koji trpi, i koji, trpeći zajedno s nama, patnji daje dostojanstvo i nadu.