Crkva u Hrvata

O zbivanjima u Crkvi u Hrvata, pripremio Vedran Šmitran

U središtu pozornosti hrvatske javnostiovih se dana ponovno našao projekt «Družba Adria», na čiju su štetnost hrvatski biskupi upozorili još u prosincu prošle godine. Riječ je o naftovodu od Sibira do luke Omišalj na Krku, gdje bi se nafta ukrcavala na tankere. U prvoj godini bilo bi to 5 milijuna tona nafte, a konačna količina dosegla bi 15 milijuna tona. Riječ je o ruskoj nafti koja je najmasnija i najslabije razgradiva, te o tankerima starimviše od 25 godina.

Stoga su članovi katoličkih udruga, pokretâi svjetovnih redova uputili otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskome saboru i Ministarstvu zaštite okoliša, prostornoga uređenja i graditeljstva, izražavajući ogorčenje zbog činjenice što građani nisu jasno upoznati s velikim ekološkim rizicima koje sa sobom nosi provedba ovoga projekta. Uz neizbježne opasnosti za floru i faunu Jadranskoga mora zbog balastnih voda, povećao bi se i rizik od brodoloma ili slične nesreće, a posljedica bi mogla biti dugotrajno onečišćenje stotina kilometara jadranske obale. Jedan veoma dvojben i pojedinačan interes ne smije prevladati nad javnim interesom i općim dobrom, a Jadransko more jedno je od rijetkih, upravo neprocjenjivih i trajnih prirodnih izvora i bogatstava Hrvatske – ističesenadalje u pismu. Na koncu treba reći kako bi i moguća zarada bila daleko manja od one koju donosi turizam. Stoga se zahtijeva da Republika Hrvatska istupi iz Sporazuma o projektu «Družba Adria», što je po samome Sporazumu i pravno moguće – kaže se u pismu koje potpisuju predstavnici Franjevačkoga svjetovnog reda, Hrvatske udruge katoličkih gospodarstvenika, Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, Katoličke udruge Kap dobrote, Studentskoga katoličkog centra, Franjevačke mladeži i brojnih drugih katoličkih udruga.

Ovomu dodajmo da su danas na Trgu Republike Hrvatske u Rijeci, članovi Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži s Trsata javnim prosvjedom iskazali protivljenje Sporazumu o projektu «Družba Adria».

Ukoliko ovih dana nismo dopustilida nas zaslijepeblagdanska svjetla i zagluši vanjska buka, božićni će nas blagdan i ove godine srcem i dušom približiti jedinstvenom otajstvu Djeteta – poručio je u ovogodišnjoj božićnoj poruci vjernicima svoje biskupije porečko-pulski biskup Ivan Milovan, a prenijela «Ika». Božić je uvijek isti, već 2000 godina, ali je doživljaj susreta s vječnom porukom Božje ljubavi uvijek nov; u svakome trenutku našega života i povijesti – istaknuo je biskup Milovan, zaželjevši da sveti dan Rođenja Onoga koji je Prijatelj i Spasitelj čovjeka donese svima, a osobito najpotrebitijima među nama, svjetlo utjehe i nade, radosti i mira.

U ovogodišnjoj božićnoj poruci vjernicima Hvara, Brača i Visa,biskup Slobodan Štambuk osvrnuo se na brzinu življenja koja uvelike označava suvremeni svijet, u kojemu život sve više postaje neko čudno natjecanje i stalno trčanje. Za mnoge od nas sve više je u upotrebi ona «nemam vremena» – piše biskup Štambuk, te poručuje svojim vjernicima da se zaustave i poklone nešto vremena Božiću i njegovu sadržaju, jer su dani Božića dani potražnje za lijepim, prisnim i ugodnim, zapravo dani potražnje za «izgubljenim Rajem». To su dani u kojima bi trebalo osmisliti vrijednost djetinjstva, vrijednost skladnoga obiteljskog ugođaja te pronaći ljepotu življenja po uputama Novorođenoga Kralja – poručio je među ostalim biskup Štambuk.Božićnu poruku svojim vjernicima uputio je i vojni ordinarij Juraj Jezerinac, ističući kako se ovogodišnji Božić slavi u Godini Euharistije. «Da bismo mogli mijenjati svijet na bolje, na što smo pozvani po krštenju i potvrdi te ostalim sakramentima, evo nam «puta najizvrsnijeg»: živjeti kao ljudi Euharistije» – poručio je biskup Jezerinac, podsjetivši na blistavi primjer hrvatskoga blaženika Ivana Merza, vojnoga časnika, a potom sveučilišnoga profesora, koji je bitnost Crkve i ljubav prema njoj doživljavao upravo kroz Euharistiju. Čestitajući Božić vjernicima Vojne biskupije, ali i svim ljudima dobre volje, biskup Jezerinac zaželio je da – nasuprot mentalitetu sebičnosti – istinsko središte života postane euharistijski Krist te da po Euharistiji doživimo Božić, kao početak opipljive Božje ljubavi prema čovjeku, kao Boga koji se rađa, suosjeća, umire i uskrsnućem daje novu nadu čovjeku.