Nadbiskup Martin Vidović u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu

Novozaređeni naslovni ninski nadbiskup te novi apostolski nuncij u Bjelorusiji Martin Vidović predvodio je 5. prosinca misno slavlje u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. U toj su prigodi koncelebrirali glavni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović te pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić, u zajedništvu s rektorom Crkve i Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima mons. Jurom Bogdanom te četrdesetak svećenika koji se nalaze na službi ili studiju u Rimu. U propovijedi je nadbiskup Vidović pozvao okupljene vjernike na dosljedan život usklađen s Božjim zapovijedima, a posebice, pak, sa zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Nadbiskup je također primijetio kako i apostol naroda sv. Pavao potiče u Poslanici Rimljanima one koji su u njegovo doba živjeli, "kao i nas koji smo danas u ovome istome gradu, na jedinstvo u Kristu Isusu". Riječi sv. Pavla Rimljanima, na koje već podsjetih, dobivaju posebno značenje ako se sjetimo da je ovo euharistijsko slavlje ujedno i zahvala za dar biskupstva, što sam ga primio prije dva tjedna u sustolnici splitskoga Prvosvećenika polaganjem ruku i molitvom Papina državnoga tajnika kardinala Angela Sodana, vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, splitsko-makarskoga nadbiskupa, mojega dosadašnjega ordinarija, Marina Barišića, zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i ostalih nazočnih biskupa. Tim se riječima apostola naroda i ja danas, ljubljena hrvatska zajednico u Rimu, od tebe opraštam, zahvalan za dosadašnjih 27 godina zajedništva i zajedničkoga rasta u vjeri, ufanju i ljubavi. Ovu Misu prikazuje upravo za svakoga pojedinoga od vas, za vaše duhovne i tjelesne potrebe, kao i za hrvatsku zajednicu u Rimu koja se okuplja u ovoj crkvi, kao i za dragu Hrvatsku. U Zavodu sv. Jeronima, koji je svjedok višestoljetne nazočnosti našega naroda ovdje u Vječnome gradu o čemu je još i Dante s ushitom pisao, služio sam kao đakon, te sam tu služio i svoju prvu Misu nakon svećeničkoga ređenja 28. svibnja ljeta Gospodnjega 1989., koje sam primio na grobu sv. Petra u Vatikanu polaganjem ruku pape Ivana Pavla II., koji me je sada i izabrao za biskupa i šalje me u Bjelorusiju Crkvi i državi kao svojega diplomatskoga predstavnika, rekao je nadbiskup Vidović, izrazivši nadu da će ga se vjernici, koji se okupljaju na nedjeljnim slavljima u Crkvi sv. Jeronima, prisjetiti u svojim molitvama kako bi "vjerno ispunjao zadaću koju mi je Crkva povjerila po rimskome Prvosvećeniku, Petrovu nasljedniku". Za uzdarje ću, pak, sa svoje strane moliti za sve vas, kako bi uvijek i neprestano nastavili i dalje rasti i napredovati u vjeri, ufanju i ljubavi, stavljajući uvijek svoje pouzdanje u Gospodina, koji svojih ne ostavlja, unatoč svim protivštinama, o čemu vam i osobno svjedočim, poručio je propovjednik. I na kraju, neka nam uvijek pred očima budu riječi sv. Ivana Zlatoustoga da naše bogoslužno zajedništvovanje očitovano u riječima "Mir tebi!" ne bude puka ponavidba i praznorječje, nego iskreni izraz bratske ljubavi i sloge, zaključio je nadbiskup Vidović.