U Goi upriličena velika proslava na dan sv. Franje Ksaverskoga

Jučer na liturgijski spomen sv. Franje Ksaverskoga, u Goiu Indiji upriličena je velika proslava. Za tu su zgodu u Bazilici Dobrog Isusa izložene relikvije sv. Franje, koje će se moći posjetiti do 2. siječnja 2005.godine. Goa, na zapadnoj obali Indije, grad je gdje je 1542.pristao Franjo Ksaverski, započevši svoju misiju na Dalekom Istoku. Franjo Ksaverski rodio se 1506. godine u Španjolskoj, zajedno je studirao sIgnacijem Lojolskim u Parizu, i s njim je jedan od osnivača Družbe Isusove. Kao misionar uputio se 1541. godine prema Indiji i Japanu: bio je prvi svećenik iz Europe koji je stigao u ove stare civilizacije. U svome plodonosnom propovjedničkom djelovanju prošao je Indiju, Malaku, Molučke otoke i došao do Japana. Znao je prilagoditi evanđeosku poruku lokalnim kulturama i čini se da je krstio oko 30 tisućaosoba. Umro je u 46. godini na otoku Sancijanu 1552. godine,posve iscrpljen, dok se spremao evangelizirati Kinu. U jednom pismu sv. Ignaciju, opisuje svoj misionarski rad među kršćanskim urođenicima u najsiromašnijim krajevima Indije.Ovdje – kaže – nikoga nema da im obavi božanski čin, nikoga da ih nauči moliti. Otkako ovamo stigoh nisam odahnuo. Marljivo obilazim selima i svetom vodom umivam nekrštenu djecu….Od djece ne mogoh obaviti božansku službu niti što založiti ili počinuti dok ih ne bi naučio koju molitvu. Otada počeh shvaćati da je takvih kraljevstvo nebesko.Premnogi ovdje – piše sv. Franjo Ksaverski – samo zato ne postaju kršćani jer nema nikoga da ih privede kršćanstvu. Stoga me prečesto obuzme želja da protrčim europskim učilištima, pa da luđački iza glasa vičem i prisilim sve one koji imaju više učenosti njego ljubavi. Vikao bih: «Jao, kako su mnoge duše, vašom krivnjom, isključene iz neba te se strovaljuju u pakao». «O kad bi oni onako žarko kako se predaju znanosti prionuli uz ovaj posao, da bi mogli položiti Bogu račun za svoju učenost i povjerene talente».Sveti Franjo Ksaverski poziva kršćane da slušaju ono što im Gospodin govori u vlastitome srcu kako bi se mogli staviti potpuno na raspolaganje Božjoj volji. Čineći tako brojni bi povikali iz dubine svoga srca: Gospodine, evo me; što želiš da činim? Pošalji me gdje hoćeš, pa makar to bilo i u Indiju.