Liturgijsko razmišljanje uz II. nedjelju Došašća

Započeli smo novu liturgijsku godinu i vrijeme Došašća. Prvi tjedan je već za nama. Danas slavimo drugu nedjelju Došašća. Vrijeme Došašća je izuzetno važno vrijeme kako s njegove povijesne, tako s njegove sadašnje i buduće dimenzije. Vrijeme Došašća je, rekao bih, trodimenzionalno vrijeme. Okreće nas prema prošlosti, otrježnjuje – budi nas u sadašnjosti i otvara nas prema budućnosti. S obzirom na prošlost Došašće nam doziva u pamet sve ono što je prethodilo Isusovu povijesnom dolasku U sadašnjosti, Došašće nas budi, poziva na budnost, da živimo trijezno, pravedno i pobožno u ovome svijetu, da budemo sinovi dana a ne noći, da budemo djeca svjetla a ne tame, civilizacija života a ne smrti…Došašće nas otvara prema budućem životu, prema konačnici, eshatonu. Sve se te trostruke značajke ovoga vremena isprepliću u liturgiji, a mi ih proživljavamo budni u vjeri i raspjevani njemu na slavu. Današnje nam Evanđelje doziva u pamet sva ona povijesna zbivanja koja su se događala na Jordanu kad se pojavio Preteča - Ivan Krstitelj, koji je kao magnet sve privlačio k sebi. «Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska» izvješćuje sv. Matej kao kakav suvremeni izvjestitelj i novinar. Sve je u pokretu, svi u iščekivanju Onoga koji će doći. A doći će onaj kojega je iščekivao sav narod, sav Izrael, i to već dugo, dugo, jako dugo… I već su se umorili čekajući, pa i skrenuli s pravoga puta iščekivanja. Izgubili su iz vida pravu sliku Mesije, onoga i onakvoga kakvoga je obećao Jahve-Gospodin. Zato je Ivan tu kao Preteča, da ispravi sliku, da najavi pravoga Mesiju, Spasitelja i da pripravi narod: «Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko».. Ivan je žestok, oštar, pali kao vatra. Ne štedi nikoga. Govori svima: prvacima naroda, vojnicima i običnom puku. Kad ugleda farizeje i saduceje, da dolaze na krštenje u brk im kreše: «Leglo gujinje…Bježite od Božje srdžbe?…Donosite plod dostojan obraćenja». Tu smo: Ivan propovijeda obraćenje, metanoju, promjenu života… Treba promijeniti život! Treba staviti sjekiru na korijen, valja ići do kraja i do dna…Ne ostati na površini. Pred Bogom se ne može skrivati, niti glumiti. Bog gleda i u srce. Stoga nije dosta promijeniti samo dlaku, treba promijeniti ćud! A kako se ćud mijenja. Iskrenim kajanjem i obraćenjem! Lijepo je rekao njemački filozof Maks Scheler, da je najrevolucionarnija snaga svijeta kajanje. Kajanje za grijehe i počinjeno zlo potresa nutrinu čovjeka, pokreće srce i savjest. I tako se događa obraćenje, metanoja, promjena života. I tako se čupa korijenje zla To je ono, braćo i sestre, što se u ovom svetom vremenu mora dogoditi u svakome od nas: tj. obraćenje. Otvoriti put Bogu u vlastiti život: u dobroj božićnoj ispovijedi, zatim u dnevnoj molitvi, u nedjeljnoj Misi, u čitanju i razmišljanju Božje Riječi, u vršenju njegove volje. Tako se događa novi čovjek, a po novom čovjeku događa se i novi svijet: onaj svijet koji tako lijepo i slikovito opisuje prorok Izaija u prvom čitanju. Nemoguće postaje moguće, utopija postaje stvarnost, jer Bog je na djelu. A Bog može sve: i nas obratiti, te sav svijet u miru i ljubavi ujediniti. ()