Otac Cantalamessa,održaoprvu propovijed u Došašću.

Euharistijsko je klanjanje tihi hvalospjev Bogu – ovim je riječima danas, u nazočnosti Svetoga Oca u kapeli Redemptoris Mater u Apostolskoj palači, otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, započeo prvu propovijed u Došašću. Ništa ne bi vrijedilo Mariji nositi Krista u svojoj utrobi, da Ga nije s ljubavlju nosila i u svome srcu – kazao je otac Cantalamessa ističući veliku srodnost koja postoji između Euharistije i Utjelovljenja. Prihvatiti Krista umom, konkretno znači misliti na Njega i upirati pogled na Njega. U tom je smislu himan 'Adoro te devote' izvanredna sinteza euharistijskoga žara. Razmišljajući pak o razdoblju iz kojega potječe himan, a koje se podudara s velikim preokretom euharistijske teologije prouzročenim reakcijom na herezu Berengera iz Toursa, propovjednik Papinskoga doma je objasnio kako je baš u tome povijesnom trenutku raslo štovanje Euharistije, ali se istovremeno povećavao osjećaj nedostojnosti kršćana za pristupanje tome sakramentu, također zbog vrlo strogih, gotovo neprovedivih, uvjeta utvrđenih za primanje sakramenta. Zbog toga su kršćani razvili vidni kontakt, kontemplaciju Hostije. Danas su vremena drugačija – kazao je nadalje o. Cantalamessa – ali ne trebamo zbog toga odustati od – kako je kazao – "jučerašnjih uspjeha". Euharistiju ne možemo svesti samo na kontemplaciju stvarne nazočnosti Isusa u Hostiji, ali bi također bio veliki gubitak kad bismo se je odrekli. Postoje i teološki razlozi za euharistijsko klanjanje: "Činite to meni u spomen". Činiti u spomen ima objektivno značenje; ponavljati, dakle, obrede koje je Isus izvršio na Posljednjoj večeri. Ali, ono ima i subjektivan vidik – osobno se sjećati Isusa, i njegovati spomen na Isusa – kazao je o. Cantalamessa. Euharistijsko klanjanje nije prepuštanje kvijetizmu, odnosno neplodno djelo. Primijećeno je kako čovjek odražava u sebi ono što razmatra i što vidi. Ne može se dugo biti na suncu, a da na licu ne ostanu njegovi znakovi. Boraveći dugo i s vjerom pred Presvetim, mi poprimamo Kristove misli i osjećaje. Jedino što Duh Sveti zahtijeva, jest da mu damo malo vremena, da ne budemo škrti na vremenu, iako bi se na početku moglo činiti kao izgubljeno vrijeme – kazao je propovjednik Papinskoga doma te zaključio kako nas Isus čeka u tome Sakramentu ljubavi.