Papina poruka na poòetku Godine Euharistije

Euharistija je svjetlo koje je potrebno svijetu u traženju mira koji se čini dalek, a koji je potreban ljudskome srcu izmučenome patnjom – glavna je misao poruke Svetoga Oca, koji je jučer popodne označio početak Godine Euharisije. U Bazilici svetoga Petra, pred mnoštvom vjernika, Papa je predvodio svečanu svetu Misu, s klanjanjem i euharistijskim blagoslovom, te navijestio da će se sljedeći Međunarodni euharistijski kongres održati 2008. godine u Quebecu.

Obrativši se, putem televizijske veze, tisućama vjernika okupljenih u Guadalajari, gdje je jučer završio 48. međunarodni euharistijski kongres, Sveti je Otac kazao kako je ta veza most pružen među kontinentima, a mjesto susreta je sam Isus. Podsjećajući na temu kongresa – "Euharistija, svjetlo i život novoga tisućljeća", Papa je istaknuo kako ona poziva na razmišljanje o euharistijskome Otajstvu u odnosu na probleme našega vremena. Doista, svjetlo je potrebno svijetu, u teškome traženju mira koji se čini daleko, na početku tisućljeća potresenome i poniženome nasiljem, terorizmom i ratom. Svjetlo je potrebno ljudskome srcu, opterećenome grijehom, i često dezorijentiranome i umornome, iscrpljenome patnjama svih vrstâ – kazao je Sveti Otac, te napomenuo kako je Euharistija Svjetlo, jer u lomljenju kruha ponovno živimo žrtvu na Križu, osjećamo beskrajnu Božju ljubav, i osjećamo se pozvani širiti Kristovo svjetlo među ljudima našega doba. Ali, Euharistija je također otajstvo života, te ljudske čežnje nad koju se nadvijaju prijeteće sjene; sjena kulture koja niječe poštivanje života u svakome razdoblju, ravnodušnosti koja bezbroj osoba dovodi do gladi i nerazvijenosti, te znanstvenih istraživanja koja su u službi samoljublja najjačih – primijetio je Papa te potaknuo sve da ne zatvore srce pred zazivima za pomoć brojne braće. Sveti je Otac nadalje objasnio kako je želio da ova godina bude posvećena Euharistiji, kako bi kršćanska zajednica, slijedeći tragove Marije, "euharistijske žene", živjela od ovoga Otajstva, postajući je svjesnija u dužemu i revnome klanjanju, te većim zalaganjem u službi posljednjima.